Narcizam još nikoga nije usrećio, ali opet mnogi ljudi misle da će kod njih biti iznimka.

Društvene mreže danas nam otkrivaju njihov impozantan broj. Neće nitko priznati da je narcis jednako tako kao što nitko neće ni priznati da je ovisnik o nečemu. Priča je uvijek ista. Osoba kaže: Još samo jedno, pa još jedno, pa još jedno. I tako to ponoviš tristo puta do trenutka kada više ne ne znaš što ćeš ni kako ćeš dalje sa svojim životom.

Priča o Narcisu pokazuje nam da on zapravo nije zaljubljen u sebe već u vlastiti odraz, u svoju sliku. Zaljubljen u ono što će drugi o njemu reći, kako će ga gledati, što će o njemu misliti, kakav će izgledati u njihovim očima. A onda počinje ona borba za taj odraz, neprestana nadmetanja, uspoređivanja, međusobna uništavanja i na koncu samouništenje.  Povijest je pokazala da takva preokupacija nikada nije donijeti sreću, ni mir osobi koja je imala tu težnju.

Gledajući u vlastiti odraz narcisoidna osoba postaje osoba koja gubi samopouzdanje, samopoštovanje, sigurnost jer nema pravi oslonac a kako bi ga i imala kada je cijeli njen životni oslonac samo jedan obični odraz. Pokušajte se nasloniti na svoj odraz u moru i vidjet ćete što će se dogoditi. Pokušajte se nasloniti na svoj odraz u tuđim očima i snaći će vas ista sudbina. Želite li da vaš život bude samo jedna predstava za druge u kojem je cilj dobiti aplauz? Nećete daleko stići.

Veliki grčki mislilac Pitagora već je davno rekao: Zadovolji se svojim djelima, a drugima prepusti da o tebi govore kako oni žele. Živiš li zbog odraza u tuđim očima brzo ćeš postati njihov rob a tvoj život će se pretvoriti u pakao. Želiš li biti slobodan prvo se oslobodi onoga što će drugi reći i pomisliti o tebi i tek onda ćeš osjetiti onaj neopisivi osjećaj slobode. Do tada o slobodi možeš samo sanjati, kao što su sanjali mnogi prije tebe.

Mario Žuvela