Umijeće je biti zadovoljan svojim životom, biti svjestan da se niti jedan trenutak koji sada proživljavaš neće ponoviti.

Gledati naprijed bez obzira što se u prošlosti događalo.  Umijeće je ne baviti se tuđim životom, ne ulaziti u namjere drugoga, gledati stalno u njegovo ponašanje, te zatim kritizirati, odgovrati ili klevetati. Umijeće je ne dopustiti da loši ljudi probude zvijer u tebi već je sam riješiti i srediti svoj život.

Umijeće je razumjeti svoje nemire i spriječiti obrasce ponašanja koji njemu vode, zaustaviti sve one unutarnje dijaloge koji nisu ništa drugo nego curenje negativnosti po svim porama vašega bića. Umijeće je razumjeti koliko jedno biće vama može uljepšati život ali i s druge strane upropastiti ga ali još više shvatiti da i vi jednako tako možete drugome život učiniti boljim, nezaboravnim i punim sjajnih osjećaja.

Umijeće je ne prignuti glavu pred onima koji te podcjenjuju, ne predati svoje snove pred onima koji ih omalovažavaju, ne prolijevati suze nad onima koji ih ne zaslužuju i ne ući u začarani krug gdje je povreda drugoga zaštita od vlastite povrede. Umijeće je nastojati biti čovjek i onda kada se svi drugi oko tebe pretvaraju da  su nešto više od toga i onda kada to znači ostati sam i uspravan i ne dati se zarobiti od mišljenja mase.

Umijeće je otvrdnuti na udarce života, ona svakodnevna podmetanja i podbadanja, na one učestale pritužbe i kritike, i nakon njih izaći još jači shvaćajući da sve ono što vas nije uništilo dalo vam je razloga da gledate u bolju budućnost i vjerujete u novo sutra. Umijeće je ići naprijed i onda kada svi oko tebe okreću se i usmjeruju u drugom pravcu jer znaš koji je tvoj pravi cilj i koja je tvoja sudbina. To je pravo umijeće života.

Mario Žuvela