Gledajući i slušajući o životima drugih ljudi na televiziji i drugim medijima, pojedinaca koji su postigli neke rezultate ili postali nešto čemu se drugi ljudi dive ne možemo a da ne poželimo se na trenutak naći u tuđoj koži.

Mnogi će tako reći: sve bih dao da sam na njegovom ili njenom mjestu. Kupovati će rekvizite, slušati priče i sve se više poistovjećivati s ulogom nekog većeg ili manjeg junaka. I tako se naš život pretvara u zamišljanje života drugoga.

Lijepo je voljeti drugoga, gledati u drugome ideal, diviti se njegovim postignućima ali prije svega moramo zavoljeti svoj život. Naš život je poput gline koja nam je dana da od nje napravimo remek djelo. Sve naše vizije i želje, snovi i ciljevi nisu vezani uz život druge osobe, vezani su uz nas i jedino iz vlastite kože možemo ostvariti svoj san. No da bismo to uspjeli moramo prvo zavoljeti svoj život, sprijateljiti se s njime, osjećati ga duboko.

Da biste zavoljeli svoj život morate iz temelja preokrenuti svoje razmišljanje, prestati brinuti tko je što rekao, baviti se time kakav tko treba biti, izbaciti iz glave poluraspadnutu prošlost i dići glavu gore u kakvoj se god situaciji našli. Da biste zavoljeli svoj život morate naučiti cijeniti svaki trenutak jer vaš život se i sastoji od njih, a ne od nekih godina. Trebate u srcu zadržati samo one lijepe stvari, dobre ljude a odbaciti sve one povrede, razočaranje i izdaje koje ste prošli jer vas ne vode nigdje.

Kada počnete gledati u tuđe živote podsjetite se koliko ste snažni te podsjetite sebe da ste i vi sposobni za iste stvari, kažite sebi da je svaka rana poziv da se krene naprijed, i da svaki put kada vam je teško pretvorite svoju bol u rast. Zavolite svoj život oslobađajući se taloga negativnih osjećaja, loših sjećanja, zanemarujući sve ono što nije važno. Podsjetite sebe da niste samo posjetitelji u ovom vremenu, ovdje ste da napravite neku razliku.

Mario Žuvela