Slijediš li svoj put? Imaš li ga? Ideš li za onim što nosiš duboko u svom srcu ili živiš od trenutak do trenutka, od okolnosti do okolnosti, od odluke jednog do odluke drugog čovjeka?

Živiš li po planu nekih drugih ljudi kao samo jedan kotačić u stroju njihovog života koji ima svoju svrhu ili postoji neki plan u tebi koji imaš za tvoj život? Tek nakon nekog vremena čovjek shvati da niti sanjati nije jednostavno, a kamoli ostvarivati ono odsanjano. Shvati da nisi svi ljudi koji mu dižu palac gore ohrabrenje na njegovom putu, neki su tu radi nekih svojih interesa.

Ne pokvare tvoje planove ljudi slučajno, pomno se pripremaju oni za njih,  jer nisu uspjeli ostvariti svoje pa ne daju ni drugome da živi svoje snove. Toliko energije ulože u zagorčavanje tuđega života da su mogli s dijelom te energije nešto lijepo napraviti. No nikada nije kasno otvoriti oči i shvatiti, uzeti zalet i zaputiti se u pravcu svojih snova, započeti pisati poglavlje svoga života u kojem drugi neće držati olovku, već će moći samo gledati sa strane.

Ako misliš da ti nedostaje snage da kreneš na svoj put sjeti se ljudi koji su na koljenima započeli, ljudi koji iza sebe nisi imali nikoga, ljudi koji su sa samo dvije kese krenuli u novi život i ostavili u povijesti ono što nisu uspjeli ni najsposobniji, ni najuspješniji. Sreća je ako imaš nekoga na svojoj strani, nekoga tko će ti biti vjetar u leđa pa makar samo da ti se iskreno uz put nasmije, stisne ti ruku ili uputi ti neku lijepu riječ.

Nema lakšeg ili težeg puta do uspjeha, do uspjeha uopće nema puta, moraš prokrčiti prvo divljinu u sebi a onda i divljinu oko sebe i ne odustati nakon mnogo modrica i rana, jer znaš da se rezultati zbrajaju tek na kraju dana a ne na svakoj poteškoći koja te zaustavila. Kada znaš što hoćeš onda je već pola puta pred tobom svladamo, no kada i izgaraš za tim samo se moraš suočiti sa snagama u sebi i učiniti ono što se čini teško. Kada to napraviš imat ćeš svoj put, osmijeh na licu i lijep pogled iza sebe.

Mario Žuvela