Nitko drugi ne zna što je najbolje za vas, nitko nije bio u vašoj koži, nitko ne zna sve pojedinosti vaše prošlosti, ne pozna što se nalazi u najskrovitijim predjelima vašega srca, ne zna kakve su tu čežnje i želje, a često zna govoriti što je za vas najbolje.

Nije li to malo čudno. Razmislite stoga svaki put kada idete dati drugome savjet što treba učiniti. Možete mu samo reći što biste vi učinili u svojim prilikama i u svojoj koži, ali što on treba učiniti prepustite njemu.

Možete ohrabriti druge, potaknuti ih na potragu, pomoći im da otvore oči i ugledaju zablude koje su nekada tako skrivene, možete im pomoći posvijestiti osjećaje, povezati ih sa njihovom pravom prirodom ali reći što je za njih najbolje – to je već malo teže. Da bi ljudi došli do pravim odgovora ne treba im te odgovore servirati jer možda oni nisu pravi odgovori za njih, potrebno je samo da im postavite pitanja i gurnete u vrtlog razmišljanja.

Nitko drugi ne zna što je najbolje za vas. A stotine je knjiga, seminara, radionica, predavanja koji pokušavaju na to pitanje odgovoriti. Odvažite se i sami krenite u potragu. Ponekad se čovjek treba osamiti da bi došao do najvećih blaga svoga života, ponekad treba ignorirati ono što mu nameće društvo ali još više onaj slabi dio njega koji se boji ostati sam i izoliran i koji će sve učiniti da pripadne makar kakvom društvu.

Nemate kome što dokazivati, ne živite od tuđih pogleda i tuđih razmišljanja. Prestanite se utrkivati s nekim tko vam ne znači mnogo u utrci u kojoj idete u suprotnom pravcu od onoga što vaše srce želi. Morate zaboraviti mjerila uspjeha koja postavljaju drugi, vi uživajte u svom malom svijetu okruženi ljudima koje volite i koji vas vole. Počnite živjeti svoj život manje vodeći računa o tome kako vaš život izgleda s neke tamo strane a više kako ga vi osjećate i doživljavate.

Mario Žuvela