Ne možemo se prebaciti na neki drugi dan, treba živjeti ovaj, najbolje što možemo.

Velika je to tajna života ali veliki smo i mi putnici u mislima, prolazimo kroz svoju prošlost, gledamo trenutke koji nisu baš prošli najbolje, razmišljamo o pogreškama koje smo počinili a mogli smo drugačije, vraćamo se na odnose koji su ostali nedovršeni i to ne činimo povremeno, činimo svakoga dana, prebacujemo se u neko prošlo vrijeme a u isto vrijeme mislimo da živimo svoj život. Varamo se.

Jednako tako smo putnici  koji često putuju u neku svoju maglovitu budućnost. Iako imamo jasne ciljeve i precizna odredišta na koja želimo doći, gledamo ih uglavnom u nekim negativnim scenarijima, pitamo se što može poći u krivo, gdje ćemo se osramotiti, tko će nam spotaknuti nogu i na koje ćemo zapreke sve naići. Skrivamo se iza bedema svojih strahova, sumnja, nesigurnosti i mislimo da živimo svoj život, a zapravo svi ti negativni osjećaji žive nas.

Ne možemo se prebaciti na neki drugi život, trebamo živjeti svoj! Pustiti ono što nam drugi govore, čine, obećavaju, planiraju, dokazuju. Ne može se iz svoje kože, pa čemu onda neprestani pokušaji da se svidimo i dodvorimo svima oko sebe, da plešemo onako kako nam oni sviraju. Jednom kada počnemo kopati rupu u svom samopoštovanju više nikada ne možemo biti ona osoba koja smo nekoć bili, a imamo samo jednu priliku i jedan život.

Ne možemo se prebaciti na neki drugi dan, treba živjeti ovaj sadašnji! Jednostavno i bez puno razmišljanja, otvoriti svoje srce i primiti ljepotu današnjeg dana. Ne treba bit zaokupljen nečim na čime nemamo kontrolu, već samo gledati i slušati ono što se sada nalazi oko nas. Samo tako otkrit ćemo nevjerojatnu tajnu postojanja: Prepustiti se sadašnjem trenutku i osjetiti kako sreća dolazi onda kada ni za čim ne juriš, niti od ičega bježiš. Živjeti svoj današnji dan, to je najbolja preporuka da zadržimo svoj život u svojim rukama.

Mario Žuvela