Treba jednom i život pročistiti i napraviti mjesta za nove stvari. Sistemom eliminacije oslobodit se svega što koči.

Nakupi se s vremenom i s godinama toliko otpada u njemu da ne možeš jednostavno više ići naprijed a da se ne vraćaš na stare promašaje, izgubljene bitke i nesređene odnose. Treba jednom stvari u glavi razvrstati i reći sebi: “Bez toga možeš živjeti, bez toga moraš živjeti i ne vraćaj se više tamo gdje ne pripadaš, tamo gdje te neće, tamo gdje za tebe nema više mira.”

Treba jednom i život pročistiti, pročistiti od navika koje si s godinama skupio jer si išao linijom manjeg otpora, slijepo slušao što sugeriraju drugi ljudi, pretvarao se da voliš stvari koje ne voliš, glumio zanimanje za stvari koje te uopće ne interesiraju. Pročistiti život treba od uvjerenja kojima smo se ograničili i vezali samo uz neke obrasce života a sve ostalo odbacili, pročistiti od vjerovanja koja su zapravo samo oblici našega praznovjerja i ništa više.

Treba jednom i život pročistiti od ljudi koji su tu samo u prolazu i približiti se svojoj samoći, pitati se događa li ti se život sam od sebe ili ga ti doista živiš. Pogledati na rane i ožiljke koje nosiš na sebi i pitati se što te one uče, koje su ti lekciju ostavile o životu. Treba pročistiti život od onih koje nema kada ih trebaš a pojavljuju se svaki put kada je nešto u njihovom interesi ili kada misle da od tebe mogu nešto dobiti.

Nema smisla trpati u sebe sve i svašta jer sve to život usporava i umrtvljuje, nagriza i opterećuje, uzima sposobnost rasuđivanja i guši one prave emocije da se na kraju pitaš otkad je život postao tako težak. Težak je dok se ne pročistiš i zatvoriš poglavlje tvoga života koje nije onako kako si htio i započneš ispočetka, bez privjesaka i dodatak koji ti štete i škode. Pročisti misli, pročisti osjećaje, izaberi ono što te vodi naprijed, a ostalo odbaci.

Mario Žuvela