Pad poljoprivredne proizvodnje u 2017. godini u odnosu na 2016. godinu je očekivan, jer su ukupna izdvajanja za poljoprivredu manja od zakonom predviđenih od 3do 6%.

Ako se ta izdvajanja dodatno opterete ranijim dugovanjima za poticaje, koja su finansirana isključivo od tih redovnih budžetskih sredstava, poljoprivrednici su sami finansirali svoja potraživanja po osnovu dugovanja Federalne vlade prema njima.

Nejasno je zašto ministar Šemsudin Dedić nije bio glasniji u traženju dodatnih sredstava na ime duga poljoprivrednicima, jer novca je bilo dovoljno za sve samo ne za poljoprivrednike. Dug koji je isfinansiran od redovnih godišnjih budžetskih izdvajanja ustvari je od ukidanja poticaja za izvoz i kapitalne investicije, te smanjenje poticaja za mlijeko, malinu, pčelare i druge poljoprivredne kulture.

Smanjenjem budžeta za 2018. godinu, možemo očekivati daljnji pad proizvodnje i gašenje poljoprivrednih gazdinstava. Ministar Šemsudin Dedić se ne oglašava a poljoprivrednici su trenutno ni na nebu ni na zemlji. Nažalost, tako će ostati dok je ove vlade i ministra Šemsudina Dedića.