Mnogo truda, mnogo pokušaja i promašaja, mnogo suza i napuštenosti. Mnogo odluka da se napusti sve ali opet ona konačna odluka koja kaže da se može još malo izdržati i da se isplati proći svu tu bol. Nema tu mnogo slave, pompoznosti ili veličanstvenosti, slava dolazi tek na kraju, a do tada je mnogo muke. Mnogo puta pregristi jezik i reći da je takav put i da do vrijednih ciljeva ponekad vode najteži putevi.

Priča o pobjedi uvijek je ista. U početku dok sve dobro ide svi su s tobom, ali onda kada nebo zastru oblaci i kada dođu trenuci krize i malodušnosti svi se odjednom izgube i pitaš se jesu li to ljudi koji su se zaklinjali na vjernost, ljudi koji su imali iste ciljeve kao i ti. Nije to priča u kojoj se puno govori, priča s puno likova, to je priča u kojoj na kraju obično ostaješ sam ili okružen jako malim brojem ljudi, ali zato ta priča ima ostvaren smisao.

Priča o pobjedi uvijek je ista. To je priča otkrivanja novih i nepoznatih prostora ali ne u svijetu, već prostora u sebi, prostora snage i izdržljivosti, veličine i strpljivosti. To je priča u kojoj sve svoje stavljaš na rizik vjerujući u onu viziju koju nosiš i sebi jer znaš da ona ima moć promijeniti mnoge živote i da je tvoja budućnost sve ono i samo ono što učiniš u sadašnjosti, u današnjem danu, vez odgađanja i traženja izlika.

Priča o pobjedi uvijek je ista. U početku te ismijavaju i rugaju ti se, neko vrijeme ti sapleću noge, a onda kada dođeš na cilj ima onih koji ti se dive, a ima i onih koji ti zavide. Tada gledaš svoj put natrag i pitaš se kako si upio kada ni u čemu nisi bio drugačiji i posebniji od drugih osim u jednom: imao si volje, nepokolebljive volje koja te dovela do tvoga cilja. Priča o pobjedi uvijek je ista, imaj volje i upornosti, a sve ostalo će doći samo od sebe.

Mario Žuvela