Iz umornog tijela nekada dođe najjača snaga. Iz očiju čovjeka koji je plakao nekada se najjasnije vidi svijet.

Zato nemojte podcjenjivati neka svoja stanja jer ona su znak vaše preobrazbe, znak da se vaš život razvija i raste. Nemojte podcjenjivati trenutke kada vas svi ostave, kada me znate što biste dalje, kada ne vidite svoju budućnost, jer su upravo to trenuci kada se u vama rađa nešto mnogo veće i dalekosežnije nego što možete zamisliti.

Iz poraženog čovjeka nekada se budi najjača volja jer onaj osjećaj kada ste na dnu, kada mislite da su sve vaše lađe potonule je zapravo znak da dokažete sebi i drugima kolike su zapravo vaše snage i što ste sada sve voljni učiniti da se izdignete iz toga blata. Potrebno je samo malo strpljenja da se ne predate, da ne počnete zapomagati, žaliti, kukati i kriviti sve oko sebe zato što su krivi za stanje u koje ste zapali.

Nije istina da su neki ljudi po sebi hrabriji od drugih, istina je da su jedni odlučili da ih povremeno nazadovanje i gubici ne izbace iz takta već se nose sa svim problemima dok su se drugi predali i rekli da se ne može protiv sudbine. No sudbina je ono što odlučite biti, sve ono što ste kroz život prošli i vaša odluka da budete jači od toga i da možete gledati u svjetlu budućnost usprkos trenutačnom mraku i tmini.

Iz umornog tijela nekada dođe najjača snaga. Sve je dokaz koliko nas život troši ali i dokaz kolike su naše snage. Možemo probiti najveće barijere, možemo postići najveće ciljeve samo treba malo vjere u sebe i gledati u ono što nas čeka na kraju puta. Treba proći kroz teške stvari, nema zaobilaznice i prečice, nema drugog puta ali ako ima volje onda ima načine da iz svega što smo prošli budemo jači i snažniji.

Mario Žuvela