Nije lako kada moraš pogledati unutar sebe, nikada ne znaš što ćeš tu doista naći.

Koliko se samo potisnutih osjećaja i misli gurnulo ispod površine i samo vrebaju trenutak kada će poput lavine nagrnuti na sve ovo izvana što jesmo ili što se pretvaramo da jesmo. Koliko je tu žive prošlosti koja više ne postoji u vanjskom svijetu ali je u nama tako jaka da se čini stvarnijom od naše sadašnjosti i jačom od nas samih.

Nije lako kada moraš pogledati unutar sebe, nitko ne garantira da ćeš nakon toga ostati ista osoba. Postoje sjećanja i uspomene koje te na samo jedan pogled mogu slomiti, postoje odnosi koji su ostali nedovršeni, želje koje su ostale ugušene ali nisu posve nestale. Postoje snovi koji su tako jako gorjeli u tebi a onda te životna stvarnost zasula s toliko utega da si ih ostavio na sredini puta i povukao se u svoj stari svijet.

Nije lako kada moraš pogledati unutar sebe i shvatiti da tu nije sve onako kako si očekivao, da nisi onakav kakav bi želio biti. Nije lako jer tu je ostao pečat svih onih razočarenja, povreda, izdaja kroz koje si prošao i koje su odlomili dobar dio tebe, ostavili od tebe osobu koja više nije sto posto sigurna u sebe i koja će sve učiniti samo da se više nikada ne nađe u tom mračnom, nepoznatom, dubokom i ranjenom prostoru.

Nije lako kada moraš pogledati unutar sebe ali moraš ako želiš stvari izvesti na čistac, ako želiš razumjeti da niti jedna bol nije bila besmislena jer je od tebe učinila drugog čovjeka, i da niti jedna suza nije bila bezvrijedna jer je očistila tvoj unutarnji prostor za jedan novi svijet. Sve se u životu može promijeniti u jednoj sekundi, onoj sekundi kada pogledaš unutar sebe i otkriješ istinu o sebi, istinu od koje si bježao i koji ti sada otkriva tko si i što si, najveću tajnu o samome sebi.

Mario Žuvela