Što više godina prolaziš cestom života sve više shvaćaš da je poštovanje dvosmjerna traka.

Moraš ga dati da bi ga dobio. Moraš naučiti poštovati druge da bi sam bio poštovan. Moraš razumjeti drugoga da bi sam bio shvaćen. No ukoliko je s tvoje strane obaveza izvršena a druge strane nije, to je jednako kao da je s tvoje strane ceste put prema naprijed slobodan a s druge strane je put zakrčen. Nećeš se opterećivati time. To onda postaje njihov problem a ne tvoj.

Nije samo poštovanje dvosmjerna traka, jednako to je i prijateljstvo. Ne možeš ga gledati samo iz svoga kuta. Ne možeš samo govoriti o svojim očekivanjima. Ne možeš tražiti svoja prava ako nisi preispitao koje su tvoje obveze. Na tebi je da učiniš što možeš i koliko god je do tebe a što se događa s druge strane ne moraš se previše opterećivati. Ukoliko te povrijeđuju onda znaj da te oni niti ne zaslužuju. Odmakni se i živi svoj život.

No najveća dvosmjerna traka jest ljubav. Osjećaš da je to nešto što dolazi iz dubljih dijelova tebe samoga te prepoznaješ i otkrivaš drugoga mnogo više nego što to mogu oni oko tebe. Učiš se najdubljim tajnama života i spoznaješ koliko je sve jednostavno kada hoćeš a sve komplicirano kada nećeš. Shvaćaš da je poštovanje i prijateljstvo ono čime započinje ali i završava svaka ljubav. No više od svega shvaćaš da je sve mnogo više tvoja odluka nego stvar osjećaja.

Nažalost životna stvarnost nam govori koliko često te trake pucaju. Ljudi više nisu ono što su bili, mijenjaju se ili otkrivaju. Što god se dogodilo na ruševinama poraza možeš nešto naučiti, na svojim i tuđim pogreškama. Nemoj se okretati na ono što je bilo krivo, pogledaj na ono što može krenuti dobro i tu započni graditi novu dvosmjernu traku. Što god bilo podigni glavu i započni ispočetka, nikada nije kasno da se bude drugačiji čovjek i živi bolji život.

Mario Žuvela