Ne gledaj natrag jer to nije prirodan pogled, to je najsigurniji način da se zabiješ u neki zid pred sobom i pitaš se kako ti se to moglo dogoditi. Ne možeš živjeti u dva vremena kao što ne možeš sjediti na dvije stolice. Ne možeš vjerovati u bolju budućnost a stalno po prošlosti tražiti ostatke ostataka svoga života koji su bili onakvi kakvi si želio i koje bi želio opet ponoviti.

Ne gledaj natrag jer nikada nećeš vidjeti promjenu koja se nalazi pred tobom, nikada nećeš osjetiti ljepotu trenutka u kojem živiš, nikada nećeš primjeniti iskustvo koje te nešto naučilo. Ne gledaj natrag jer tražeći pravi trenutak nikada nećeš dočekati ono što čekaš, nikada nećeš imati ono što želiš. Ne gledaj natrag jer tako možeš izgubiti i ono što imaš, ostati bez nečega što ti je dragocjeno zbog nečega što više ne postoji.

Ne gledaj natrag jer nikada nećeš smoći snage da se uhvatiš u koštac s trenutnim problemima, da nešto promijeniš ukoliko nisi zadovoljan svojom sadašnjošću, gledat ćeš u vrijeme u kojem ništa ne možeš učiniti, osim da gledaš. Ne gledaj natrag jer tamo više ne pripadaš, jer to vrijeme više ne postoji, a ono što je ostalo tamo – ostat će tamo zauvijek, pomiri se s tom prošlošću kakva god da je bila da ti ne upropasti sadašnjost i ostavi te nezadovoljnog pred tvojom budućnošću.

Okreni se prema naprijed i onda kada nemaš obećanja lijepe budućnosti jer jedino na taj način možeš učiniti nešto sa svojim sposobnostima, preispitati svoje želje i vizije i krenuti u tom smjeru. Bitno je kamo si okrenut jer to je tvoj budući život, to je tvoja sudbina, to je ono što ćeš sutra biti i postati. Ne vjeruj toj lažnoj slici koja se sakrila u tvome umu, zavukla u tvoje osjećaje i uvjerava te da je tvoja zaštita. Samo gledajući naprijed možeš se pomaknuti naprijed.

Mario Žuvela