Rizik je u životu zagledati se u sebe, rizik da pronađeš nešto što nikada ne bi želio vidjeti na sebi, osjetiti ono što nikad ne bi želio osjetiti.

Rizik je u životu zagledati se u sebe, rizik da se sve preokrene u jednoj sekundi, rizik da se počneš pitati zašto se ta osoba koja se tu nalazi razlikuje od svih onih koje su se naizvan pokazivale, rizik da shvatiš da nema nikoga na tvojoj strani kada si mislio da će svi biti uz tebe kada god poželiš.

Rizik je u životu zagledati se u sebe, rizik da se nađeš razapet između svojih htijenja i onoga što misliš da drugi očekuju od tebe, rizik da shvatiš da nisi ona osoba koja si mislio da jesi. Rizik ali i prilika da ispočetka počneš graditi svoj život ne više onako kako si dosada činio, bez vizije i vjere u sebe, već da zastaneš i počneš raditi ono što te doista ispunja, okružiš se ljudima koji te poštuju i vole, odlučiš se na stvari koje čine razliku.

Koliko je prošlo godina da smo odbijali pogledati u sebe, misleći da je to samo gubitak vremena, odluka onih koji nemaju pametnijeg posla, a nismo ni znali koje se bogatstvo krije u mogućnosti da radije budeš sam sa sobom, nego među ljudima koji su sasvim slučajno u tvojoj blizini i tu su dok im se ne pruži neka druga mogućnost. Zagledavši se u sebe ne možeš više reći: “Ne znam tko sam, što sam, što osjećam i koji su moj ciljevi.”

Rizik je to da napokon osjetiš sreću, spoznavši istinu da ti je nitko drugi ne može ponuditi. Rizik je to da iskoračiš ispred svoga vremena i ljudi koji se skupljaju u neke mase plašeći se da budu svoji, da osjete čitav niz osjećaja koji ne mogu osjetiti onda kada su zarobljeni nekim besmislenim pravilima. Kada dođe taj trenutak da u samoći i tišini počneš otkrivati sebe, ne odustaj, nemoj se preplašiti onoga lošega u sebi, idi do kraja i postat ćeš novi čovjek.

Mario Žuvela