Unsko-sanski kanton ili Krajina kako većina naziva sjeverozapadni dio teritorije Bosne i Hercegovine, nema kvalitetnu saobraćajnu niti željezničku povezanost sa ostatkom Federacije BiH o čemu većina političara u ovom kantonu godinama ćuti i uopće ne želi da se zalaže u višim organima vlasti da se takav maćehinski odnos prema narodu koji je oslobodio najviše teritorije Bosne i Hercegovine, već jednom promjeni.

Rijetki su političari koji dižu svoj glas u parlamentu Federacije BiH i bore se za bolji status i odnos prema Krajini. Jedan od njih je Mirsad Topčagić (A SDA), zastupnik u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH, čije izlaganje na 19. varednoj sjednici Predstavničkog doma PFBiH, održanom 11.04.2017. godine, prenosimo u cjelosti i s ciljem da ukažemo na to koji je ispravan politički anagžman krajiški političara u Sarajevu i kako se bori za Krajinu.

„S obzirom da dolazim iz Unsko-sanskog kantona, ne mogu da ne konstatujem nekoliko stvari, a to je da postoji dvadesetogodišnja zapostavljenost svjeverozapadnog dijela Bosne i Hercegovine, prije svega Unsko-sanskog kantona, kada je u pitanju ulaganje u putnu infrastrukturu a kao posljedicu takvog stanja imamo to da je Krajina postala slijepo crijevo Federacije BiH. Iako je Unsko-sanski kanton najistureniji dio Federacije prema Evropi, izgleda da se išlo logikom „okolo je bliže“ pa ćemo se sa Evropom povezivati izgleda preko Beograda, umjesto preko Zagreba, valjda je eto kao bliže, jer se najavljuju investicije kada je u pitanju izgradnja novog autoputa koji bi trebao povezivati Sarajevo i Beograd. Ovdje zaista ne mogu a da ne prokomentarišem jednu od prvih izjava Aleksandra Vučića, predsjednika Republike Srbije, koji je rekao da se ovim projektom želi povezati Sarajevo sa Srbijom. Očekivao sam reakciju od naših bosansko-hercegovačkih visokopozicioniranih političara, pošto mi niskorangirani ne možemo tako lako doći do medijskog prostora. Za mene postoji logika da se povežu dva glavna grada Beograd i Sarajevo, ali za nema nikakve logike da se povezuje Sarajevo sa Srbijom. Onda mi možemo reći kako želimo povezati Beograd sa Bosnom i Hercegovinom. I ovdje je bio izostanak adekvatne reakcije naših visokopozicioniranih političkih predstavnika. Direktor spominje izgradnju brze ceste Lašva-Travnik za koju smo i mi Krajišnici zainteresirani, ali s obzirom na dinamiku izgradnje ove brze ceste, a ja je ne bih nazvao „brza cesta“ nego spora cesta, ali i to je dobro jer mi prema Krajini nemamo nikakvu cestu, a Krajišnici će uredno servisirati dio ovih kreditnih zaduženja i prijašnjih i sadašnjih, kao i svih budućih. Međutim, ipak ćemo do najbližih autoputeva i brzih cesta morati ići u gumenim čizmama. Zbog toga ću završiti ovo svoje izlaganje pozivajući se na gospodina Bijedića da ovdje ima para. Nije da ovdje nema para, nego je ovdje ključno pitanje gdje su pare.“