Bez promjene moralne paradigme nema političke promjene u Bosni i Hercegovini.

Senad Pećanin, advokat i novinar iz Sarajeva, za  ” Zašto “, analizira inicijativu za ujedinjenje vodećih građanskih stranaka u BiH te njihove izglede za pokretanje promjena i smjenu bloka nacionalnih stranaka sa vlasti nakon opštih izbora u oktobru.

Posljedica

Inicijativa (predsjednika Demokratske fronte) Željke Komšića o ujedinjenju građanskih opozicionih stranaka, nakon svega što je osobno učinio na vlastitoj samokandidaturi, jeftini je i prozirni politički trik kojim pokušava sebe amnestirati od opravdanog gnjeva javnosti zbog nemogućnosti opozicije da interese svojih liderčića podrede imperativu smjene ove lopovske i nekompetentne nacionalističke vlasti.

Građanska opozicija u Bosni i Hercegovini još uvijek nije u stanju da se oporavi od katastrofalnih posljedica kriminalne vlasti Zlatka Lagumdžije, koji je u funkciji vladara Socijaldemokratske partije potpuno iznevjerio očekivanja građana i uništio nadu u građanske stranke.

Pored činjenice da su njegovi tadašnji stranački poltrončići – Željko Komšić, (aktuelni predsjednik i potpredsjednik SDP-a) Nermin Nikšić i Denis Bećirević – danas lideri ovakve građanske opozicije, najpogubnija posljedica Lagumdžijine vladavine jeste široko rasprostranjeno uvjerenje ogromnog dijela javnosti po kojem su “sve stranke iste”, a “svi političari su lopovi”.

Rezultat

Dakle, postojeća građanska opozicija ne može biti sredstvo neophodnih promjena vlasti iz dva razloga: zbog toga što ni izdaleka nije izblijedilo sjećanje građana na katastrofalne učinke Lagumdžijine vlasti i zbog nemogućnosti postizanja neophodnog ujedinjenja opozicije radi poraza Stranke demokratske akcije, Hrvatske demokratske zajednice i Radončićeve SBB.

U okolnostima ovako prostituiranih političkih stranaka i njihovih lidera, otvara se ogroman prostor za uspjeh netipičnih političkih aktera, po uzoru na izborni uspjeh Emanuela Makrona i njegovog pokreta prvo na predsjedničkim, a onda i na parlamentarnim izborima u Francuskoj.

Ja sam, recimo, uvjeren, da bi kandidatura osoba dokazanih moralnih i profesionalnih osobina, kao što su, na primjer, dr. Ismet Gavrankapetanović, (režiser) Dino Mustafić, (novinar) Senad Hadžifejzović ili (politolog) Nerzuk Ćurak polučila izvanredan izborni rezultat.

Oligarhija

Bez promjene moralne paradigme nema političke promjene u Bosni i Hercegovini.

A pokušaji da se do promjene dođe sa liderima koji su naslijeđe turobne Lagumdžijine vladavine dovešće do razultata sličnih onih koje je na nedavnim izborima u Beogradu ostvarile Demokratska stranka.

Jednostavno, kao što je katastrofalna vlast Tadićeve Demokratske stranke popločala put Vučićevim presvučenim radikalima, tako je i SDP pod Lagumdžijom osigurao dugotrajnu vlast postojeće političke oligarhije.

/RSE