Prošlost mora ostati u prošlosti. Zaboravite podršku Saudijske Arabije talibanima. Zaboravite da je 15 od 19 napadača 11. septembra bilo Saudijaca. Zaboravite vehabizam koji je nadahnuo al-Qaidu i ISIL

Piše: Robert Fisk

Na sumorno neizbježan način se najdepresivnija bića znaju pojaviti u Downing Streetu ili Buckinghamskoj palači. Nadbiskup Makarios, Jomo Kenyatta, Menachem Begin, Gerry Adams, Martin McGuinness, Robert Mugabe, Nicolae Ceaucescu i Vladimir Putin samo su neka od njih. Od “domaćih”, pretpostavljam da bih tu naveo Tonyja Blaira. Pa zašto onda toliko brinuti oko saudijskog prestolonasljednika Mohammada bin Salmana?

Podrška „reformama“

On je, naposljetku, samo mlađahni krunski princ, ruku uprljanih krvlju, ali u njegovom ratu u Jemenu poginulo je jedva 10.000 ljudi. Većina njih civila; ali među njima nijedan Britanac. Sigurno tu nema ni britanskih vojnika, što se ne može reći za Begina ili McGuinnessa i sigurno ne za Adamsa. Što se tiče Mohammedovih zakonitih koljača , oni su se uglavnom iživljavali na Filipincima, Burmancima, Pakistancima, Indijcima i Arapima, ženama i muškarcima. Krijumčari droge, ubice, sve što vam padne na pamet. Dame iz Saudije uskoro će dobiti dozvolu da voze automobile – a vožnja je navodno glavni cilj tamošnjih žena – a Britanci, posebno Theresa May, jako su oduševljeni tim.

Ipak, uvijek se može uočiti prevara po broju podtačaka nagomilanih oko izjava o humanitarnoj pomoći. Prava bomba odjeknula je iz Downing Streeta ove sedmice kada smo se uvjerili da su Theresa i Mohammad planirali – pazite sad ovo – “nastaviti raditi zajedno kako bi istražili načine na koje Velika Britanija može podržati Saudijsku Arabiju u njenom napredovanju ka… reformama”. Uh! To je ustvari značilo, naravno, da će Theresa i Mohammed otkriti kako povećati bijednu cifru od britanskog izvoza oružja Kraljevini – jadnih 1,1 milijarde funti u proteklih pola godine, beznačajnih 836 miliona dolara oružja prodatog Saudijcima u dugim mjesecima od aprila do juna.

Naravno, mi Britanci moramo apelirati na obje strane u sukobu da pokažu “suzdržanost” – cilj koji nikada nismo zagovarali kad je riječ o objema stranama u ratu u Siriji (čiji je predsjednik, također, posjetio Buckinghamsku palaču) i pronijeti glas o našoj humanitarnoj pomoći narodu Jemena. Još 50 miliona funti u pomoći? Zašto ne? Može se podići od 3,6 milijardi funti koje smo zaradili od prodaje oružja Saudijcima od početka krvoprolića u Jemenu. I tu je onda Brexit.

Theresin strah da će Velika Britanija propasti ako stvarno napustimo EU, izvjesno će je odvesti u najnepovoljnije kupovne ekspedicije . Cijeli zaljev voli naše avione i rakete, baš kao što Sirijci vole Putinove. Putinovi generali hvale se postignućima ostvarenim njihovim oružjem u sirijskom ratu. Kako se usuđuju! Zaboravimo samo da su britanski vojnici demonstrirali moć britanskih oružanih sistema za ciljanje korištenih u ratu u Jemenu, kako je naglasio vođa laburista Jeremy Corbyn. I tako to ide. Torijevci su toliko uplašeni da Brexit znači bankrot, da će pregovarati s bilo kim kako bi zadržali priliv novca.

Zato Theresa radi nešto poznato kada se dodvorava kraljevima, prinčevima i emirima u zaljevu. Kako bi dobila njihov novac, ona im udovoljava. Da, udovoljavanje je njezina politika s bogatim Arapima, u najbukvalnijem smislu te riječi. Ona kontrolira njihov apetit za ratom protiv šijja. Ona okreće leđa jemenskom ratu, svađi u dalekoj zemlji – mogli biste reći – između ljudi o kojima ništa ne znamo.

Ali, tu je i nešto čudno sablasno – čak i klasično – oko kamiona u Londonu na kojima je nasmijano Mohammadovo lice. Kako je tako sretan monarh, “provodeći” silne “reforme” na kojima on “radi” s nama – možda današnji Hadrijan – mogao odobriti pogubljenje oponenata, uključujući i istaknutog šiitskog imama šejha Nimra al-Nimra u januaru 2016.? Bivši britanski ambasador u Rijadu, Sir Alun Munro, jednom je savjetovao zapadnjake da se “prilagode” Saudijskoj Arabiji i da “idu u korak sa saudijskom tradicijom i kulturom”. Pretpostavljam da je to ono što moramo učiniti kada razmišljamo o saudijskoj sklonosti za odsijecanjem glava, često nakon mučenja i nepoštenih suđenja.

Kad se Mohammed smješka

To je važno jer u doba globalizacije i potpunog brisanja svih institucionaliziranih sjećanja ne pamtimo da je Saudijski kralj Faisal došao 1967. u Buckinghamsku palaču na vrhuncu ranijeg građanskog rata u Jemenu – kad je Nasser podržavao republikance, zajedno s Rusima, a Saudijci i Britanci pomagali rojalistima. Seljake u Jemenu su ubijali – idemo opet – Egipćani. Ali to su bili dani kada su se Saudijci mogli izvući šta god da urade. “Svi podanici Njenog Visočanstva”, prenio je tada Pathé News, “pridružite se odavanju srdačne dobrodošlice saudijskom kralju Faisalu.” Kladim se da su to i učinili.

Četrdeset godina kasnije, međutim, odvija se poznatiji scenarij – iako danas uveliko  zaboravljen. Saudijski kralj Abdullah došao je 2007. godine u državnu posjetu “obavijenu kontroverzom”, kako stoji u arhivi BBC-ja. “Kontroverza” je bila odluka vlade Tonyja Blaira da obustavi istragu o korupciji u najvećem evropskom proizvođaču vojne opreme britanskom BAE Systemu i navodnom podmićivanju saudijskih dužnosnika. Demonstranti su zahtijevali da se istraga ponovo otvori – čudan, ali tipičan propust da ove sedmice protivnici saudijskog režima to opet nisu spomenuli – i nosili banere kojima osuđuju Saudijce kao “ubice” i “mučitelje”. “Stavite ljudska prava prije profita BAE-a”, stajalo je na drugom.

Još jedan bivši britanski ambasador u Saudijskoj Arabiji, Sir Sherard Cowper-Coles, ove je sedmice spomenut na mrežama kako bi pohvalio Kraljevinu, gdje je bio čuven, kako sami Saudijci kažu, kao “Abu Henry”. I zanimljivo je prisjetiti se da su argumenti koje je istaknuo taj isti Cowper-Coles, navodi se u intrigantnom članku u Financial Timesu 2006., “jako pomogli da donesem odluku o prekidu istrage”, naveo je šef Britanskog ureda za suzbijanje korupcije (SFO).

“Abu Henry je”, čini se – i  opet citiram FT – “rekao kako bi istraga mogla dovesti do toga da Rijad otkaže sigurnosnu i obavještajnu suradnju, potencijalno lišavajući London pristupa ključnom nadzoru osumnjičenih za teror tokom hadža u Meki… Ambasador je čak predložio da bi insistiranje na istrazi moglo ugroziti živote u Velikoj Britaniji.” Dva dana kasnije,obustavljena je istraga o podmićivanju. Theresa May mogla bi nam ove sedmice reći koliko je “hiljada” britanskih života spašeno zahvaljujući suradnji sa saudijskim obavještajcima – što se ne bi moglo očekivati, naravno, da je nastavljena istraga SFO-a.

Ali sve je to u dobru svrhu, zar ne? Prošlost mora ostati u prošlosti. Brexit znači Brexit. Što je previše, previše je. I samo pogledajte kako se Mohammad osmjehuje. Zaboravite podršku Saudijske Arabije talibanima. Zaboravite da je 15 od 19 napadača 11. septembra bilo Saudijaca. Zaboravite vehabizam koji je nadahnuo al-Qaidu i ISIL. Macron – koji nije mogao čak ni spomenuti egipatska ljudska prava kad se sastao s predsjednikom/feldmaršalom al-Sissijem u Parizu – neće spomenuti takve besmislice kad se za vikend sretne s Mohammedom. A kada naš miljenik krunski princ stigne u Washington kako bi se susreo s Trumpom, on će biti glavni reformator koji će Saudijsku Arabiju ponovo učiniti velikom. A s tim se ne možemo nadmetati, zar ne?

 /Independent, Prevela Jasmina Drljević