Instagram, platforma za dijeljenje fotografija u vlasništvu Facebooka, nedavno je poklekla pred zahtjevom ruske vlade da se uklone postovi opozicionog lidera Alekseja Navaljnog s navodima o neprimjerenom ponašanju zamjenika ruskog premijera Sergeja Prihotka

Piše: Guy Verhofstadtthebosniatimes.ba

Na video snimku na Youtube-u koji je imao gotovo šest miliona pregleda Navaljni prikazuje Prihotka kako nazdravlja sa oligarhom Olegom Deripaskom na jahti u Norveškoj, gdje tvrdi da je obavljena predaja mita.

Pošto su se pojavili postovi Navaljnog, Deripaska je otišao u rusko nadzorno tijelo komunikacija Roskomnadzor da zahtijeva da Facebook ukloni taj sadržaj, što je on odmah i učinio. Ta epizoda sada pobuđuje mnogo pažnje, kao i kritike na račun Facebooka. A ipak, ima na hiljade drugih slučajeva kao što je taj.

U vremenu kada se većina ljudi informiše preko društvenih medija, mafijaške države gotovo da nemaju poteškoća da cenzurišu sadržaj na društvenim medijima koji njihovi lideri ocijene kao štetan po njihove interese. Ali, regulisanje društvenih medija nije tako jednostavno za liberalne demokratije jer to zahtijeva da vlasti uspostave ravnotežu između konkurentnih principa. Najzad, platforme društvenih medija ne samo da igraju suštinsku ulogu kao kanali za slobodan protok informacija, već se suočavaju sa snažnom kritikom zbog toga što ne uspijevaju da nadziru nelegalni i uvredljiv sadržaj, naročito govor mržnje i ekstremističku propagandu.

Ti propusti su podstakli mnoge evropske vlade i samu Evropsku uniju na djelovanje. EU sada izdaje smjernice za internet kompanije i prijeti da će tome pridodati i zvaničan zakon ako ih kompanije ne budu poštovale. Kako je Robert Hanigan, bivši direktor britanske obavještajne agencije GCHQ, nedavno primjetio, prilika da tehnološke kompanije dobrovoljno izvrše reforme brzo prolazi. Zapravo, Njemačka je već usvojila zakon prema kojem će se dodjeljivati novčane kazne platformama koje blagovremeno ne uklone nelegalni korisnički sadržaj.

Ove aktuelne mjere predstavljaju reakciju na to što obavještajne službe neliberalnih zemalja i ekstremističke grupacije koje teže da podele zapadna društva govorom mržnje i dezinformacijama koriste društvene mreže kao oružje.

Preciznije, sada znamo da je „Internet Research Agency“, koja je povezana s Kremljem, sprovela opsežnu kampanju na Facebooku i Twitteru za povećanje šansi da Donald Trump osvoji predsjedničke izbore u SAD 2016. Prema optužnici američkog specijalnog savjetnika Roberta Muellera koju je nedavno podigao protiv 13 ruskih državljana i tri organizacije, vojska ruskih „trolova“ je mjesecima uoči izbora 2016. raspirivala rasne tenzije među Amerikancima i odbijala manjinske birače od, na primjer, pružanja podrške Trumpovoj rivalki Hillary Clinton.

Muellerova saznanja očito rezultiraju važnim pitanjima o transparentnosti i zaštiti demokratskih institucija u digitalnom dobu. Uprkos tome što su sebi dozvolile da postanu oružje Kremlja za specijalne operacije, glavne platforme društvenih medija nisu voljne da pruže informacije demokratskim vladama i javnosti.

Tako na primjer, poslanik u Ujedinjenom Kraljevstvu Damian Collins je pokrenuo istragu u vezi s miješanjem Rusije u referendum o Brexitu 2016, ali je imao poteškoća da dobije veću podršku od Facebooka i Twitteru. U decembru je odgovor Twittera na pitanja koja je postavio opisao kao „potpuno neadekvatan“. To je žalosno. Kada je sama demokratija na zalogu, platforme društvenih mreža imaju odgovornost da budu transparentne.

Štaviše, ako Rusija može toliko da se miješa u demokratski proces u SAD, samo zamislite šta radi u Evropi, gdje još ne znamo ko je finansirao neke online reklame u okviru kampanja za nedavno održane nacionalne izbore i referendume. Sumnjam da smo samo zagrebali ispod površine kada je riječ o razotkrivanju miješanja spoljnih faktora u poslove naših demokratskih institucija i procese. Budući da izbori za Evropski parlament treba da budu održani u maju 2019, moramo da se bolje pripremimo.

Tehnološki giganti će sa svoje strane i dalje da tvrde da samo distribuiraju informacije. Oni zapravo djelaju kao izdavači i u skladu s tim za njih treba propisati pravila, i to ne samo kao za izdavače, već i kao za gotovo monopolske distributere.

Ruku na srce, cenzura i manipulacija postoje onoliko dugo koliko i same vijesti. Ali vrsta hibridnog ratovanja koje sponzoriše država kakva se danas može vidjeti je nešto novo. Neprijateljske sile su otvoreni internet pretvorile u septičku jamu dezinformacija, od kojih većinu šire automatizovani botovi čiju bi čistku mogle da izvrše glavne platforme, a da pritom ne potkopaju otvorenu debatu, tačnije, kada bi imale volju da to učine.

Kompanije društvenih medija imaju moć da izvrše znatan uticaj na naša društva, ali nemaju prava da postavljaju pravila. To ovlaštenje pripada našim demokratskim institucijama, koje su u obavezi da obezbijede da se kompanije društvenih medija ponašaju mnogo odgovornije nego što je sada slučaj.

/Autor je bivši premijer Belgije. Sada je predsjednik Saveza liberala i demokrata za Evropu (ALDE) u Evropskom parlamentu/

/project syndicate