Na prvi pogled, aplikacije za igrice sa imenima poput “Pool 3D”, “Beer Pong: Trickshot” i “Real Bowling Strike 10 Pin” djeluju bezopasno

Piše: Sapna Maheshwari

Na prvi pogled, aplikacije za igrice sa imenima poput “Pool 3D”, “Beer Pong: Trickshot” i “Real Bowling Strike 10 Pin” djeluju bezopasno. U jednoj po imenu “Honey Quest”, glavni junak je Jumbo, animirani medvjed.

Pa ipak, ove aplikacije prate šta njihovi korisnici gledaju – neki od korisnika su djeca – čak i dok ne igraju igrice.

To je samo jedan u nizu primjera kako kompanije koriste naprave za koje mnogi misle da ne mogu da žive bez njih i dokumentuju kako korisnici, u svijetu sve bržih promjena u industriji zabave, gledaju televiziju i reklame.

Aplikacija koristi softver startupa Alphonso, koji prikuplja podatke o broju sati provedenih ispred televizora, koje kasnije koriste reklamne agencije. Uz pomoć telefonskog mikrofona, Alphonsov softver može da identifikuje audio-signale u TV oglasima i serijama, a ponekad može da uskladi tu informaciju sa mjestima koje ljudi posjećuju i filmovima koje gledaju. Te informacije mogu da se koriste kako bi reklame bile direktnije uperene na publiku, ali i kako bi se analiziralo, na primjer, koja je reklama podstakla neku osobu da ode do prodavnice automobila.

Više od 250 igrica koje koriste Alphonsov softver dostupne su u Google Play radnji, a neke i u Appleovoj radnji.

Dio praćenja odvija se kroz aplikacije za igrice koje ni na koji drugi način ne koriste mikrofon telefona, uključujući i igre za djecu. Softver može da detektuje zvuke čak i kada je telefon u džepu, pod uslovom da aplikacije rade u pozadini.

Alphonso navodi da je njihov softver, koji ne snima ljudski govor, jasno objašnjen u opisu aplikacije i politici privatnosti i da kompanija ne može da pristupi mikrofonima korisnika i njihovoj lokaciji ukoliko se oni ne slože sa time.

“Korisnik ima izbor i uvijek može da se isključi”, kaže Ashish Chordia, izvršni direktor Alphonsa, i dodaje da kompanija posluje u skladu sa smjernicama Federalne komisije za trgovinu. Kompanija na svom siteu nudi i instrukcije kako da se isključite sa aplikacije.

Alphonso odbija da otkrije od koliko ljudi prikuplja podatke, a Chordia kaže da neće otkriti imena oko hiljadu igrica i aplikacija za poruke i društvene mreže sa Alphonsovim softverom jer rivali pokušavaju da im naruše dobar odnos koji imaju sa kompanijama koje razvijaju aplikacije. (New York Times je identifikovao mnoge aplikacije tražeći “Alphonso automated” i “Alphonso software” u Google Play storeu).

Chordia kaže da Alphonso ne dozvoljava da se njihov softver koristi u aplikacijama namijenjenim djeci, ali je od decembra integrisan u više od deset igrica poput “Teeth Fixed” i “Zap Balloons” kompanije KLAP Edutainment iz Indije koja sebe opisuje kao firmu “čiji je primarni fokus na edukativnim igricama za djecu i studente”.

Alphonso je jedna od nekoliko mladih kompanija koje koriste nove tehnologije kako bi ušle u dnevne sobe potrošača u potrazi za informacijama koje mogu da se prodaju marketinškim firmama. I pored priče o digitalnim upadima u svijetu reklama, televizija i dalje učestvuje sa gotovo sedamdeset milijardi dolara u godišnjim rashodima Sjedinjenih Država, a oglašivači će rado platiti da povećaju i analiziraju efikasnost tog troška.

Prošle godine, trgovinska komisija je upozorila desetak firmi koje su instalirale softver poznat kao Silverpush na aplikacije koje koriste mikrofone aparata kako bi slušale audio-signale koje ljudi ne mogu da čuju i saznale šta gledaju na televiziji.

Ove godine “Vizio” se nagodio i pristao da plati 2,2 miliona dolara zbog optužbi da je prikupljao i prodavao podatke o programima koji su se gledali sa miliona televizora povezanih sa internetom bez znanja i pristanka njihovih vlasnika.

Justin Brukman, direktor odjeljenja za privatnost potrošača pri Uniji potrošača, kaže da kompanije koje prikupljaju podatke koji su im potrebni moraju da to jasno predoče potrošačima.

“Kada vidi: ‘dozvola da mikrofon pristupi reklamama’, korisniku možda neće biti jasno o čemu se radi. Možda će pomisliti da će slušati šta gleda dok gleda fudbal subotom uvečer”, kaže Brukman. “Moraju da se veoma potrude da jasno stave do znanja potrošačima šta se dešava.”

/The New York Times