Na današnjoj sjednici Gradsko vijeće Grada Bihaća jednoglasno je usvojilo prijedlog Gradske organizacije SDP BiH Bihać da se gospodin Bogić Bogićević proglasi Počasnim građaninom Grada Bihaća. 

U bihaćkom SDP-u su mišljenja da se najveća nagrada grada Bihaća treba dići na jedan viši, zavidniji nivo, i na taj način privlačiti pažnju javnosti, kako Bosne i Hercegovine, tako i ostatka regije. Iz SDP-a također pozdravljaju prošlogodišnji potez Gradonačelnika Šuhreta Fazlića (GS) koji nastoji depoltiizirati ovo priznanje. 

“Podržavamo ideju da nagradu grada teba odvojiti od politike i da joj treba podići vrijednost koja joj i spada, a to je kako i sam naziv nagrade kaže – ”najviše gradsko priznanje”, pa s toga njeni laureati i trebaju biti ljudi koji su dali nesebičan doprinos kako Bihaću, državi, tako i čovječanstvu.”, ističu u SDP-u

Razloga za kandidaturu gospodina Bogićevića je, kažu u SDP-u, mnogo, ali dodaju kako je prije svega bitno istaći njegovu skromnost i neizmjernu ljudskost.

Obzirom da je nebrojeno puta tijekom svog života iskazao ljudsko dostojanstvo i humanost, u SDP-u Bihać su mišljenja da je Bihaću kao sredini koja njeguje gore pobrojane tekovine antifašizma, dobrih međususjedskih odnosa, kao i otvorenosti prema putnicima koji pohode ovaj grad, da gospodin Bogićević i te kako dobro došao u Grad Bihać i kao putnik namirnik i kao njegov počasni građanin. 

Možda kao jedan od najvećih doprinosa regiji, ovoj državi, pa i ovom gradu jeste upravo Bogićevićevo historijsko ”Ne!” uvođenju vojne uprave u Hrvatskoj i Sloveniji, te vojno-političkom rušenju rukovodstva u Bosni i Hercegovini – kažu u SDP-u Bihać, što je značilo dodaju, da je svojim glasom u Predsjedništvu ex Jugoslavije rekao ”Ne!” početku rata koji se trebao desiti več 12. marta 1991. godine. Svoju odluku, unatoč silnim političkim i drugim pritiscima, donio je sam svojom voljom, a takvu odluku je obrazložio riječima: 

”Razmišljao sam samo u kategorijama – protiv koga? Niko Jugoslaviju nije napao ni izvana niti iznutra. Protiv nas samih da povedemo rat, zašto? Da li imam moralno pravo, ne više samo kao član Predsjedništva, da u rat gurnem populaciju, sinove, majke, očeve vojnika koji su bili na odsluženju vojnog roka? Da ne govorim o hiljadama i hiljadama mladih ljudi koji bi bili mobilisani kao rezervisti, da idu od Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine da ratuju protiv nas samih. Naravno da ja takvu odluku ne bih nikada donio – ni po cijenu života.”

Možda će titula Bogića Bogićevića kao Počasnog građanina Grada Bihaća djelovati previše za određene pojedince, tvrde u SDP-u Bihać, ali dodaju kako su sigurni da je ona u neku ruku i skromna, imajući u vidu da gospodinu Bogićeviću još ni jedan grad nije dao ovakvo priznanje.

“Možda će zvučati pretenciozno, ali najveća neformalna nagrada a koja ima najveću vrijednost i koje je vjerovatno gospodin Bogićević i svijestan, jeste nagrada ČOVJEK Bogić Bogićević, koju dodjeljuje narod Bosne i Hercegovine. Ovdje ne smijemo zanemariti njegov značajan doprinos nezavisnosti i cjelovitosti Bosne i Hercegovine te zauzimanje za postizanje mirnog rješenja.”, kažu u SDP-u Bihać

U narednih nekoliko rečenica predstavit ćemo ovog velikog čovjeka:

Bogić Bogićević rođen je u Ugljeviku 15. Maja 1953. godine. Po profesiji je sociolog. Za člana Predsjedništva SFRJ izabran je između pet kandidata referendumom građana 25. Juna 1989., te je tako bio prvi demokratski izabrani član Predsjedništva SFRJ iz SR BiH (u mandatu od 16. jula 1989. do septembra 1991. godine). Jedna od bitnijih činjenica vezanih za njegov izbor u Predsjedništvo SFRJ je i ta da je od drugih kandidata imao je više od 200.000 glasova , što je možda najveći izborni uspjeh u modernom vremenu ovih prostora. 

Sudionik je historijske sjednice Predsjedništva SFRJ, održane 12. Marta 1991. godine kada je ovaj organ odlučivao o uvođenju vanrednog stanja u SFRJ. Formalno, vojni vrh predlaže podizanje borbene gotovosti, ali je stvarni cilj bio uvesti vojnu upravu u Sloveniju i Hrvatsku, te srušiti republička rukovodstva u Makedoniji i Bosni i Hercegovini.

Na iznenađenje pro-miloševićevskih članova Predsjedništva, iako i sam Srbin, Bogićevićev glas protiv, spriječio je vojnu intervenciju JNA. Iz tog perioda datira njegova izjava:

”Ja jesam Srbin, ali ne po profesiji…”
Zbog svog stava izgubio je i plaću kao član predsjedništva. Po završetku rata u Bosni i Hercegovini, na pitanje jednog novinara iz Srbije da li bi opet učinio isto, kratko odgovorio:

”Naravno da bih učinio isto: to nije bilo uvođenje vanrednog stanja, nego proglašavanje rata, na šta nisam smio da pristanem.”

Zajedno sa makedonskim članom Predsjedništva Vasilom Turpukovskim, bio je posrednik u pregovorima između slovenačke vlade i Vrhovne komande JNA o puštanju regruta i deblokadi kasarni tokom desetodnevnog rata koji se vodio između slovenačke Teritorijalne odbrane i JNA.

Ratni period 1992.-1995. Godine proveo je u Sarajevu. Bio je poslanik u Predstavničkom domu Parlamenta BiH, potpredsjednik Socijaldemokratske partije BiH te predsjednik Olimpijskog komiteta BiH. 

2003. godine Bogić Bogićević osniva konsultantsko preduzeće Fides, koje se bavi istraživanjem tržišta. Danas živi i radi u Sarajevu. U slobodno vrijeme bavi se humanitarnim radom i promicanjem antifašističkih vrijednosti i tekovina ovih prostora.