Planovi i programi, kako tvrde dobro upućene osobe u stanje unsko-sanskog obrazovanja, još su oni iz bivše države.

Vrlo malo se toga uradilo na reformama, osim što se uvelo devetogodišnji sistem obrazovanja i to u vrijeme kada se još nije dobro znalo šta nam takav sistem donosi i kako preći sa osmogodišnjeg na novi devetogodišnji. O opterećenju djece i roditelja da i ne govorimo.

Srednje škole su već odavno dužne da primjenjuju EU VET programe, međutim i tu osim slova na papiru u praksi ništa drugo ne postoji. 

Stalno se priča o tome kako su državne škole bolje od privatnih, a vrijeme te iste retoričare kontinuirano pobija, jer u praktičnom smislu svršenici državnih škola ne znaju ništa osim ono malo teorije što su morali nabubati kako bi prošli, ili dobili dobru ocjenu. Praksa u praktičnom smislu ne postoji. Učenici se zafrkavaju po objektima i ustanovama u kojima se ona sprovodi, a kako i ne bi kada nam je u državi sve tako. Samo zafrkancija, interesi, prepucavanja i onda mladi kada to vide uhvati ih letargija. A o nepostojanju novčanih poticaja tj. naknada za praksu, da i ne govorimo, jer pobogu pa nismo mi Evropska unija i Zapad. Mi smo zaostali Balkan neće to kod nas možda nikada ni biti. Što da mi plaćamo tu djecu, nek dođu i rade. A stari će još dodati “E, ja sam morao na zanat svaki dan i to radio džabe.” i kraj priče. Gasi mješalicu motaj kablove!

Stoga se postavlja sasvim logičko pitanje – šta rade ljudi koji su zaduženi za kreiranje obrazovne politike? Ne može se vječito vaditi na nedostatak sredstava. Ode nam omladina vani studirati, pa čak u zadnje vrijeme mnogi odlaze i na srednjoškolsko obrazovanje u taj Zapad i Evropu koja nam je ko biva neki neprijatelj. Još samo fali da u Rusiju počnu odlaziti i tamo se školovati i vrhunac sramote. Iako je ona već počela da se nazire onda kada su neki počeli djecu slati u Sloveniju u srednje škole. 

Da li će se pojaviti čovjek kome će to zasmetati s one ljudske, ne profesionalne, strane? Pa da se krene u tu reformu, da se iz obrazovanja odstrani ono što je staro i zastarjelo, posebno od kadrova i politički uhljeba. Ili ćemo čekati da nam nacija, narod i država propadnu kako bi konačno progledali i krenuli u nužne reforme koje su već odavno trebale da se dese.