Jednom kada prestaneš govoriti o svojim problemima vidjet ćeš da nije sve tako crno, i da ljudi nisu baš takvi kakvim si ih smatrao.

Vidjet ćeš da se u najcrnjoj noći može započeti ispočetka jer uvijek postoji ona jedna zvijezda koja će ti pokazati put. Jednom kada prestaneš govoriti o svojim problemima pitat ćeš se kako si mogao gajiti pogled na svijet koji te uništavao, raspršivao tvoje snove i gušio tvoje nade kada te do promjene dijelio samo mali trenutak koji bi sve preobrazio.

Jednom kada prestaneš govoriti o svojim problemima shvatit ćeš da se ne možeš izliječiti u istoj sredini u kojoj si se razbolio i da mir ne možeš naći s ljudima koji su ti ga već mnogo puta oduzeli. Jednom kada prestaneš govoriti o svojim problemima shvatit ćeš da ni jedna bol nije bila besmislena i niti jedna suza bezvrijedna jer su sve one imale neki razlog u tvom životu i da je trebalo samo malo strpljenja i vremena da se stvari smire i prepoznaju ti razlozi.

Jednom kada prestaneš govoriti o svojim problemima shvatit ćeš kako ti se život može promijeniti u sekundi, i to u oba pravca, pozitivno i negativno, a više od svega shvatit ćeš kako ćeš se odjednom naći na putu nečije ljubavi i osjetiti što to znači biti voljen. Jednom kada prestaneš govoriti o svojim problemima shvatit ćeš da se fizičke poteškoće ne mogu mjeriti sa duhovnima i primit ćeš snagu da se lakše nosiš i sa jednima i sa drugima.

Ali treba prestati govoriti o problemima, treba prestati misliti o njima, i prestati dosađivati drugima ali još više dosađivati sebi. Treba prestati odbacivati sebe i ne zaboraviti da ti je Bog dao da nosiš onoliko težak teret koliko tvoja leđa mogu podnijeti. Čemu onda neprestano žaljenje, čemu sumnjati u tako jednostavnu činjenicu a ta je da su sve poteškoće samo načini stjecanja naše snage i da ako želimo biti jaki onda ih moramo biti spremni proći.

Mario Žuvela