Treba jednom naći vremena za sebe i postaviti si pitanja koja nam nitko drugi neće postaviti jer nikome drugome nije toliko stalo do našeg života.

Postaviti pitanje živiš li u skladu sa samim sobom, svojim unutarnjim glasovom i vrijednostima ili se samo usklađuješ s pravilima koja ti donose drugi, jesu li sumnje koje te obuzimaju u vezi tvoje budućnosti zbilja toliko bitne da im daješ toliko prostora u svom životu kojeg prije svega oduzimaš svojim snovima.

Treba jednom naći vremena i za sebe i postaviti si pitanja zašto neprestano pokušavamo zadovoljiti druge u njihovim naizgled besmislenim htijenjima, dok zapostavljaš ono što ti govori tvoje srce. Želiš li na kraju svoga vremena kada pogledaš bilancu života reći sebi da nisi imao dovoljno pameti procijeniti koje su stvari u životu bile bitne a koje nebitne i gdje se nalaze tvoji prioriteti, gdje su ljudi koje voliš i koji te trebaju, i zašto su su često oni bili među nebitnim stvarima.

Život je prelijep da bi se opredijelio samo za preživaljanje. Kada pokažeš ljubav prema sebi ona će se neizostavno preliti i na druge. Kada svojim osjećajima dadete prostora oni osvijetle vaš život nekim posebnim sjajem. Svako putovanje koje započinjete na ovom svijetu nosi nešto više od samih obilazaka različitih mjesta, ono u sebi nosi beskrajnu težnju za svijetom gdje ćete pronaći sebe i svoje mjesto u tom svijetu.

Treba jednom naći vremena i za sebe, odvažiti se istražiti područje svojih strahova, te shvatiti koliko je to neiskorišteno područje za razvoj onih brojnih snova koje ste kao dijete imali. Ljepotu života ne možete dobiti ako se niste izborili sa svojim teškim trenucima, ako u svojim bolnim događajima niste pronašli način da rastete. Jednom kada riješimo bitne stvari sa sobom, svi naši konflikti s drugima dolaze na neku drugu razinu i shvaćamo koliko je nepotrebnih bitaka u našem životu, te na koncu od njih i odustajemo.

Mario Žuvela