Uz otvorene nade u Drvaru pokušavaju dokučiti izgubljene perspektive, jer su grad prvih povratnika, ali i prvih pokajnika.

Piše: Mirza Sadiković

Drvar, stegla zima i februar. Zarasle ogoljene staze sjećanja.

Kao i mnogi gradovi u BiH i Drvar, grad heroj, bori se ili bolje reći izdiše. Iz njega, kazuju njegovi stanovnici, vode dva puta – jedan prema drugom bh. entitetu Republika Srpska, prema Banja Luci, a drugi prema Livnu. Tu idu kolima hitne pomoći i tu im ne naplaćuju kartu.

“U najkraćem slika je ovo Drvara”, priča nam Nebojša Jovičić, direktor Centra za kulturu, dok pojašnjava dejtonsko uređenje tog gradića u zapadnom dijelu BiH u blizini granice sa Republikom Hrvatskom.

“Dejton mu je dodijelio specifično administrativno uređenje i specifičnu situaciju. Podijeljen je između dva kantona u entitetu Federacija BiH, Livanjskog ili Kantona 10, kojem je pripao onaj urbani dio grada, te Unsko-sanskog, kojem je pripalo 13 sela. Onaj periferni dio pripao je entitetu Republika Srpska”.

Jovičić dalje podsjeća da je dio teritorija koji je gotovo 70 posto pod šumom pripalo entitetu Republika Srpska i to je sada Istočni Drvar. Govori i da je od prijeratnih 17.600 stanovnika danas nešto više od devet hiljada.

“Nešto oko hiljadu je zaposleno i to u gradskoj upravi i institucijama, dok su ostali u pilanama, uslužnim djelatnostima i poljoprivredi. Jedan dio se zaposlio u Istočnom Drvaru, a inače u šumi se nađe posla, pogotovo sezonski, a inače, posao je ovdje privilegija”.

Život od ideološkog turizma

Davno, polovinom prošlog stoljeća u Drvaru je sagrađen Spomen-kompleks narodno-oslobodilačkog rata i žrtvama fašizma “25.maj”, u znak sjećanja na desant na Drvar, jednu od najznačnijih bitaka u Drugom svjetskom ratu na ovim prostorima. Drvar je u to vrijeme bio Titov Drvar, a Spomen-kompleks je posjećivalo i do 300.000 posjetilaca sa svih strana svijeta.

“Živjelo se ovdje od turizma i sve se baziralo na tom”, kazuje Jelena Kecman, kustosica u Spomen-kompleksu.

“Podizan je u ime stradalih i svih onih koji su živjeli i djelovali u dubokom antifašističkom uvjerenju. Bio je potom napušten, čak je u jednom vremenu bio i logor, pa prazan i zapušten”.

U proteklim je godinama obnovljen.

“Sagrađen je Spomen-kompleks, obnovljena je Titova pećina, Muzej, vraćene su uspomene i tragovi desanta na Drvar. Pomogli su iz USAID-a BiH i ponovo se turisti vraćaju”, govori Nebojša Jovičić.

“Kompleks ‘25. maj’ bio je centar privređivanja i sigurno najveći resurs u regiji. Obnovom smo uspjeli vratiti dio sadržaja i ponovo oživjeti nekadašnje turističko odredište, za sada u fizičkim okvirima”, dodaje.

Jovičić je uvjerenja da se taj simbol antifašističke borbe i dalje može turistički eksploatirati i da može Drvar promovirati u boljem svjetlu.

“Muzej je već u funkciji, pa Titova pećina, te drugi objekti. Već nam dolaze turisti iz svih dijelova regije. Najviše iz Makedonije, Slovenije, Crne Gore, Hrvatske. Najviše je starijih, ali ima i mlađih”, objašnjava Kecman.

Drvarčani danas vraćaju te perspektive.

“Ne samo Spomen-kompleks, već i srednjovjekovni Visuć-grad Crna kraljica iz 15. stoljeća, te miljokazi Rimskog puta, zablistaće ponovo i vratiti nam tranzitni turizam, pa onda drenjina samonikla biljka, od koje se spravlja zdrava hrana i čuvena rakija. Zato krećemo iz Titove pećine i od drenjine”, kazuje Zoran Pećanac, predsjednik Udruženja “Drvarska drenjina” od kojeg je i potekla ideja o obnovi.

Dokučiti izgubljene perspektive

Osim onih što gaje slobodarske tradicije, dobrodošli su i ljubitelji zdrave hrane. Tako se za litar čuvene rakije od drenjine traži deset eura, koliko košta i gipsana minijatura Titove biste, koja je isključivo, kazuju, turistički motiv.

Uz otvorene nade u Drvaru pokušavaju dokučiti izgubljene perspektive.

Grad su prvih povratnika, ali i grad prvih pokajnika, što žele ispraviti, kako kažu. Stoga vjeruju da ovaj spomenik antifašizma u društvu kakvo je danas može ponovo imati smisao kakav je i imao i kada je Drvar, u to vrijeme Titov Drvar svoj razvoj zasnivao na tom.

Zato je sve glasnije pitanje – danas kada je ponovo Drvar, ima li se kome ostaviti?!

/Al Jazeera