Već godinama škole u BiH bilježe pad broja upisanih učenika, ali podaci koje je pokazala 15-godišnja analiza i više su nego alarmantni.

Naime u posljednjih 15 godina broj učenika u osnovnim školama smanjen je za 22, a u srednjim čak za 25 posto, što u konačnici znači 123.344 osnovaca i srednjoškolaca manje u svim školama na području BiH.

Analiza se bavila i time za šta se srednjoškolci odlučuju obrazovati. Tako 70-74 posto učenika učenika bira stručno usmjerenje koje dobivaju u srednjim stručnim, tehničkim i umjetničkim školama i to, dok gimnazije pohađa između 24 i 26 posto učenika. 

S tim u vezi je uočljiv trend smanjenja broja učenika u zadnjih 10 godina u tehničkim školama za 11 posto, u srednjim stručnim školama za čak 41 posto, u gimnazijama za 22 posto, u umjetničkim školama za 15 posto, a u srednjim školama za djecu sa poteškoćama u razvoju za 13 posto. 

Jedini porast broja učenika zabilježen je u vjerskim školama i to za 18 posto.

Rezultati dobiveni  analizom podataka nadležnih državnih institucija alarm su za uzbunu za stručnjake, institucije i organizacije koje se bave obrazovnom politikom.

Da svi mi u BiH imamo veliki problem kada je riječ o obrazovnom sistemu, smatra i Amila Dedić iz Instituta za razvoj mladih KULT. Prema njenim riječima sve dosada rađene analize su pokazale da je obrazovni sistem u BiH loš, nefunkcionalan, skup, etnički i teritorijalno uslovljen, s obrazovnim programima punim teorije i apstraktnog mudrovanja, a malo prakse. To je razlog i što veliki broj mladih u BiH napušta srednju školu i studije. Još je tužnije što uz finansijske razloge čak 25 posto mladih koji napuštaju obrazovni sistem kao razlog navode da u školovanju „ne vide nikakav smisao“. Takođe sva njihova istraživanja rađena u posljednje dvije godine potvrdila su i da se veliki broj mladih ljudi odlučuje da školovanje nastavi u zemljama Zapadne Evrope radi boljeg obrazovnog sistema i više prilika po završetku studija.

Kašnjenje s reformama u obrazovnom sistemu dovodi mladu populaciju u dugoročno nepovoljan položaj, a nizak nivo produktivnosti rada privredu BiH čini nekonkurentnom. Dok se ne poduzmu konkretni, efektni s brzo vidljivim rezultatima programi koji će doprinijeti rješavanju brojnih problema, poražavajuće statistike će se samo umnožavati, a manevra za izlazak iz takve situacije će biti sve manje. Kakva će tada biti budućnost BiH, ne zna se“, kaže za Buku Dedić.

Jan Zlatan Kulenović, direktor Inkubatora društvenih inovacija “MUNJA”, kaže da ovi podaci nikoga ne trebaju čuditi jer je osim pada nataliteta ovakvoj situaciji doprinjeo i masovni odlazak kompletnih porodica.  Tu je naglašava i fenomen srednjih medicinskih škola koje u cijeloj BiH doseglenevjerovatan broj odjeljenja. 

Ti mladi ljudi najvećim dijelom nisu usmjereni na univerzitete u našoj zemlji, nego automatski na emigraciju vani, jer je tržište pokazalo da ti kadrovi imaju odličnu šansu za posao u evropskim zemljama, prije svega Njemačkoj“, zaključio je Kulenović.

O problemima koji opterećuju obrazovni sistem, razgovarali smo i sa profesorom Univerziteta u Tuzli Sabidom Zekanom. On kaže da je problem očit- osnovno i srednje obrazovanje je izgubilo kvalitet.

Dolaze nam sve lošiji učenici iz srednjih škola. Takođe, mi školujemo sve lošije diplomce. A onda poslodavci imaju problem kako naći kavlitetne kadrove, koje će platiti najmanjom mogućom platom, i još da rade dnevno 10 sati i da nemaju pravo na bolovanje, godišnji odmor …Spas se nađe u državnoj službi, u državnim frimama i institucijama, sa “debelom hladovinom”, ali samo za uzak krug stranačke i rodbinske djece”, kaže profesor za Buku. Napominje, da veliki dio problema leži i u visokom obrazovanju jer su univerziteti postali utočište za propale političare. Mnogi su, naglašava naš sagovornik, kao najlošiji studenti, dok su bili na vlasti, ubrzano magistrirali i doktorirali i preko noći postali profesori.  Tako su potisnuli i ono malo kadrova koji su radili svoj posao kvalitetno.

Po njemu jedino  riješenje je temeljno raščisti stanje u društvenim odnosima kroz  kvalitet u obrazovanju, kontrolu radno-pravnih odnosa u preduzećima, favorizovanje realnog sektora nasuprot javnom sektoru, poštivanje autoriteta, stvaranje kulta kvaliteta, stvaranje aktivnog dejstvu u društvu svakog pojedinca nasuprot sve prisutnijem pasivizmu.

Ako se ovo što hitnije ne preduzme prognoze nisu nimalo sjajne- za 50 godina ovo će biti zemlja starih ljudi, a za sto, dvjesta ili petsto godina zemlja stranaca.