Trebalo bi stajati neko upozorenje pred ljudima s lošim namjerama ali to upozorenje ne stoji.

Koliko bi nam to dobro došlo, od koliko bi nas razočarenja i povreda to spasilo. Kako bi to lijepo bilo kada bismo jednostavno znali kome otvoriti srce a pred kim ga zatvoriti, komu se približiti a od koga se udaljiti. Trebalo bi nam jedno takvo upozorenje za bolje zdravlje i dulji život  jer svi problemi naših međuljudskih odnosa počivaju na tome. Ali život nije takav, na pogreškama naučimo i opametimo se. Platimo cijenu, a onda znamo na čemu smo.

Trebalo bi stajati neko upozorenje pred ljudima s lošim namjerama. Tada bismo znali tko je na čijoj strani. Tada bismo jednostavno znali kako se postaviti. Koliko bismo tada više cijenili one dobre i jednostavne ljude jer ne bismo u njima gledali neke sumnjive namjere, ne bismo optuživali one nevine iskaze već bismo vjerovali njihovim riječima i njihovim namjerama. Koliko bismo tada donijeli ispravnijih odluka.

Trebalo bi stajati neko upozorenje pred ljudima s lošim namjerama. Pa makar to upozorenje nekada stajalo i pred nama. Neka ljudi znaju i neka ne nasjedaju, neka se odmaknu od nas kada nismo svoji, i kada bi mogli doživjeti povredu, bolje da se odmaknu nego da se kasnije mučimo sa sobom i riječima koje smo rekli i stvarima koje smo učinili. Tako bismo se poštedjeli mnogih razočarenja i lakše živjeli jedni s drugima.

Trebalo bi stajati neko upozorenje pred ljudima s lošim namjerama. Možda bi onda više razmišljali o tome što će reći i učiniti, kako će se prema drugome odnositi. Možda bi pokušali biti drugi i drugačiji ljudi i shvatili da je ono loše u njima kao otrov koji najviše njih izjeda. Možda tada ne bismo trebali izmjenjivati one puste maske na licu da se zaštitimo od takvih ljudi jer bi sve drugačije bilo, očito i jasno. Znali bismo na čemu smo i što nas u budućnosti čeka!

Mario Žuvela