Nedavno je Građanski savez pozvao SDA da Bošnjake pripremi za rat.

Povod je srpska policijsko‑vojna parada za 9. januar u Banjoj Luci te pojava Dodikovih paravojnih formacija pod nazivom “Srbska čast”, što je skandal na koji je negativno reagirala i srpska opozicija, vjerovatno iz drugog razloga, vjerujući da bi ti tetovirani batinaši iz teretane mogli poslužiti i za njihovo discipliniranje. No, Građanski savez smatra da je rat “najgori i, nažalost, najrealniji scenarij” i da je SDA ta koja treba povesti narod u novu odbranu domovine. Na to je reagirala Sabina Ćudić iz Naše stranke nazvavši ih “tzv. ljevicom”. To je mnogo uznemirilo člana GS-a, saradnika Oslobođenja i profesionalnog twitteraša Emira Suljagića, pa je svu gorčinu svog predratnog uzbuđenja sasuo Sabini u brk, odnosno u brižljivo uređenu lijevu trepavicu.

Suljagić funkcionira po principu “do podne Ilija, od podne Alija”, slojevita je to lična identitetarna zbrka u kojoj je, sudeći mu prema stavovima, ujutro Bosanac, u podne Bošnjak, polije podne priča da mu je obitelj srpskih korijena iz okolice Aranđelovca, uvečer je građanin svijeta, a dok spava, po prilici sanja da je Boško Buha. Slično je i s njegovim političkim procjenama, ujutro će SDA optuživati da su radikali i ratoborni nacionalisti, a poslije podne pozivati da pripreme narod za rat. Na Twitteru će napasti Erdoğana pa post brže-bolje obrisati kad se sjeti da radi na turskom univerzitetu (plaća je ipak bitnija od onoga šta misli). Ali, Suljagić je još i dobar naspram Sabine Ćudić, koja nikako da shvati da se može biti nacionalan i patriota ako si ljevičar.

Međutim, sve je to nezanimljivo i ne bi vrijedilo spomena kao što vrijedi činjenica da je “tzv. ljevica” prepoznala SDA kao mjesto i instituciju i političku stranku koja bi trebala Bošnjake predvoditi u još jednoj bici za preživljavanje. Učinili su to nesvjesno, naravno, i to je za SDA veliki kompliment, a Bošnjacima u izbornoj godini direktno preporučuje za koga da glasaju u ovako teškim vremenima. No, ovi politički marginalci, dobri kao uzbunjivači i podstrekači mnogih javnih polemika i odstrela, ponovo su pogriješili u svojim preporukama.

Sličnu grešku pravila je 1991. i 1992. i Muslimanska bošnjačka organizacija, čiji je potpredsjednik Muhamed Filipović javno pozivao SDA da pripremi narod za rat. Uzbunivanje je također bilo sa svrhom javne promocije Filipovića, doduše, adresa se pokazala ispravnom, ali u tom se trenutku pogriješilo u imenovanju organizatora otpora. Ispravno bi bilo pozvati državu da zaštiti svoje građane, pa onaj koji se u državi prepozna, taj će i djelovati u svrhu zaštite ljudi i ustavnog poretka. Filipoviću ćemo progledati kroz prste, jer ipak je država bila Jugoslavija, u kojoj tada vladaju do zuba naoružani i za rat nabrijani velikosrbi, a rat je već bio neminovan.

Građanskom savezu nećemo progledati kroz prste i zaključit ćemo da očito u postojanje državnih institucija ne vjeruju, iako, opet, okolnosti su drugačije, ali u slučaju bilo kakvog sukoba, adresa je ispravna. Pa nije ni Suljagić baš toliko Ilija, zna on da neće Saša Magazinović braniti zemlju i naoružavati narod. Neki mladi SDP-ovci, da su to zaista htjeli, ostali bi u BiH 1992. godine, ne bi rat provodili van granica ove države. Neki od njih i u Srbiji. Zna Suljagić da je u jedinstvu snaga i da to može samo SDA, pa i očekujemo da će se s Bajrovićem uskoro postrojiti pred centralom te stranke i marširati u dvoredu uz svečane taktove Ja sin sam tvoj.

Kada čovjeka zadesi kakva bolest, mnogo se obraća Onostranom očekujući pomoć s visina, a kada je stani-pa'ni i prijeti neki rat ili sukob, vade se članske iskaznice SDA.

U takvo nešto zasigurno ne vjeruje novoinstalirani potpredsjednik Glavnog odbora SDP-a Vojin Mijatović, koji se javno zalaže za neustavno proslavljanje Dana RS-a 9. januara, a nije mu nešto mio 1. mart i 25. novembar, koje će prepoznati kao Dan Federacije BiH. Uz to javno kaže da je Bosanac i Srbin i da je SDA kao jednoj nacionalističkoj devijaciji došao kraj. Ali, ovo nije kraj potpune karnevalizacije bosanskohercegovačke ljevice jer se građanima alarmantno, pompozno i patetično obratio Željko Komšić u pismu koje nam liči na imitaciju filmskih dramatičnih javljanja američkih predsjednika, i to svim slobodoljubivim Amerikancima i Indijancima dok traje invazija vanzemaljaca.

Prevario se Komšić jer nije predsjednik, građani nisu ni Amerikanci ni Indijanci, a ni vanzemaljaca za sada nema na vidiku, ali ima toga da ono na što upozorava građane (stanje u Parlamentu FBiH) jeste ustvari on proizveo u saradnji sa SDP-om. Sve skupa žalosno jer je ljevica (mislimo na SDP) potrebna ako ni zbog čega drugog onda radi političke vage koja osigurava demokratski potencijal društva. Ovakva ljevica, pak, oličena u nekim mijatovićima, može biti samo vaga koja preteže rasturačima BiH. Identiteta više nemaju, cilj im je osvojiti vlast, a šta će poslije osim što bi se mogli razmiliti po foteljama, pojma nemaju. Eto, shvatio je to ispravno i Suljagićev GS, pa je, za razliku od Komšića, pozvao građane da se okrenu Stranci demokratske akcije.

/stav