I tako dođeš u godine kada nisi ni premlad ni prestar….

Godine u kojima postaješ svjestan svega oko sebe.

Više nema one bezbrižnosti iz djetinjstva i majke koja će potrčati obrisati suze sa lica. Nema krila u kome smo bili sigurni i sretni. Na nama je hoćemo li se suočiti s svime i smoći snage živjeti dostojanstveno, sa svim padovima poslje kojih opet moramo biti jaki za svoju djecu i svoje bližnje.

Dođeš u godine kada ti je najmanje važno ko šta misli, ko šta govori i ko ti šta želi….Jedino za čega se moliš je mrva zdravlja i prst sreće da ne iznevjeriš one kojima trebaš………

/tragmudrosti