Amir Sečić iz Srebrenice oca nikad nije upoznao, a njegova majka ostavila ga je nakon porođaja u bolnici u Tuzli.

Željan je ostao očevog zagrljaja, kojem je 22 godine kasnije posvetio knjigu pod nazivom “Teško da sam bio dijete”. Svoju životnu priču ispričao je u emisiji “Dobar Dan BiH” televizije Hayat.

Naša djetinjstva uglavnom vežemo za lijepi bezbrižni period, uglavnom proveden uz naše roditelje. Međutim, Amirova priča sušta je suprotnost od toga. Njega život nije štedio.

– Oca nisam imao priliku upoznati jer on je ostao u Srebrenici 1995. godine, kada sam se ja rodio. Nakon mog rođenja smješsten sam u Dom za nezbrinutu djecu u Tuzli odakle počinje moja borba, priča Amir.

U Domu za nezbrinutu djecu bio je 20 godina. Kaže da mu je tamo život bio težak.

– Bilo je teško. Kada slušate 200 priča na jednom mjestu, gdje gledate njih i gledate sebe, pa vagate čija je priča teža, onda vam ne preostaje ništa drugo nego da krenete naprijed. Da se bori i život prihvati onakav kakav jeste, riječi su ovog mladića.

Kaže da mu je najteže kada dođu praznici.

– Dolazak svakog praznika, Bajrama, pa kada nakon Bajram-namaza čestita onim oko sebe, morate se vratiti kući gdje ga nemate kome čestitati. Taj dan jedva čekamo da prođe i žalimo što smo se uopšte i rodili.