Novi blog Slobodana Vaskovića prenosimo u cijelosti
Piše: Slobodan Vasković
Brajan Hojt Ji, pomoćnik zamjenika državnog sekretara SAD-a za Evropu i Evroaziju, zasjenio je Privatnu Paradu Milorada Dodika, upriličenu na ulicama Banjaluke.
“Al Džazira” je objavila da je podnio ostavku na navedenu funkciju, ali se i ogradila naglašavajući: “U odgovoru je navedeno kako je Hojt Ji o napuštanju sadašnje dužnosti obavijestio kolege u američkom Ministarstvu vanjskih poslova. Na toj poziciji bio je od 2013. godine”.
Nezavisne su izvijestile drugačije – da nije podnio ostavku.
Al Džazirina vijest mi djeluje preciznija, samim tim i bliža istini – da je obavijestio kolege o napuštanju sadašnje dužnosti, što još uvijek nije ostavka, ali najava odlaska svakako jeste.
Posebno zbog činjenice da je BHJ na pomenutoj funkciji proveo četiri i po godine, a uobičajeni mandat je dvije i po godine.
Ovdašnji politički Plašljivci, poput MIlorada Dodika, koji se BHJ boji kao zvečarke, odmah su požurili da američkog diplomatu proglase za “olupinu”, što je presmiješno. I tragično koliko su bez ikakvih manira i primitivni u nastupu.
BHJ je sve, samo ne olupina; Završio je dva izvanredna posla za SAD – Makedoniju i Crnu Goru i ostvario jako dobar, ali hladan, kontakt sa Aleksandrom Vučićem. Koji ga je itekako pohvalio kao “surovog profesionalca, što zastupa interese svoje zemlje”.
Da razjasnimo još tri detalja, tehničke prirode:
-pozicija Ambasadora SAD-a je hijerarhijski viša nego pozicija pomoćnika zamjenika državnog sekretara. Ukoliko BHJ postane ambasador, on neće nazadovati, već napredovati.
-Ambasadore SAD-a postavlja Bijela Kuća, dok pomoćnike zamjenika postavlja Stejt Department, tako da je sve oko dolaska BHJ u region još uvijek spekulacija.
-Brajan Hojt Ji nije kreirao američku spoljnu politiku, već je sprovodio. I to odlično i prilično efikasno, ako je vjerovati Vučićevim komplimentima i Dodikovom vulgarnom napadu na američkog diplomatu.
Šta god da bude sa karijerom BHJ – SAD če, preko njegovog naslednika na poziciji pomoćnika zamjenika državnog sekretara, nastaviti sa provođenjem dosadašnje politike. Tu promjene neće biti, ma šta o tome mislili Dodik i njegov “šaptač” Obrad Kesić. I ostali došaptači.
Hajdemo sada na događaj No 2 – Dodikova Privatna Parada
Privatna, jer je na njoj paradirao njegov KK Klub. Mogao bih to okarakterisati kao nečuveno, ali to je bezveze, jer je očekivano da na Privatnoj Paradi paradira i Privatni KK.
Nečuveno je maloljetnu djecu, koja jedva da imaju po tri-četiri godine, podvesti pod Ešalon!
Ešalon Vrapčići – pa to je van svake pameti i zaista jeziva zloupotreba djece.
Nedostajao mi je Ešalon Opozicije u defileu ispred Dodika. A zaslužili su.
Na čelu Ešalona Opozicije trebao se naći Mladen Ivanić. On je polagao na to pravo, jer je tri puta u protekle tri godine digao Dodika sa koljena. Pošto se osjećao Usamljenim.
Dodik je baš nezahvalan što nije uvrstio Ešalon Opozicije u Privatnu paradu, jer su oni njegova poslednja linija odbrane: I što nije Ivanića stavio na čelo Ešalona Opozicije – nije mu trebao baš dati Sablju, mogao je i perorez!
Zato se isticao Igor Radojičić – u kaputu žutom sasvim dobro skrojenom!
Ešaloni policije izgledali su interesantno – ruske šapke gardijska uniforma, zatim američka maskirna odijela i američke puške; Na džipu Šefa parade pisalo je Rubikon – Hoće li ga preći?!
Oko Parade Barikade – Krenem od tranzita, dočekaju me Borna Kola kod Skupštine i upute lijevo; Krenem lijevo, pa pravo, pa bih desno, prema zgradi Vlade RS, ali tamo Mreže; Nastavim pravo, pa okolo, pa ulicom Olimpijskih pobjednika – opet Borna Mola.
Kidam nalijevo i nekako se dovezoh do kuće
Sve mi je ličilo na pokaznu vježbu Zaštite Režima u slučaju kakvih eventualnih nemira. Šifra “Ljubija”.
Ah da, bio je i Policijski orkestar, a niste mi baš vjerovali; Šteta što ne prikazaše dirigenta. Orkestra, onaj što je dirigovao Paradom, nije izlazio iz kadra.
Govor mu je bio isprazan i ovještao, sličan izjavama Opozicionog ešalona, koji je razbijen po dubinama kadrova.
Ništa neočekivano. Ni u Dodikovom okruženju gdje su se našli Petar Ivancov i zvaničnici iz Sbije, koji, jasno je, stoje iza njega.
Vučić je prethodnih mjeseci vagao i vagao i vagao i kako se čini odvagao – Odabrao je OVAKVOG Dodika (sa svim što riječ OVAKAV nosi) umjesto NIKAKVE Opozicije (uz sve što riječ NIKAKVA znači). Koja nije dobila čak ni svoj ešalon. Tipično; Dežavi sindrom.
I za kraj – najviše su me se dojmili Noćni Vukovi; Ne bih volio da ih sretnem ni po noći ni po danu; Šteta što nisu bili na motorima, a da u kadru iznad njih lebdi helikopter iz kojeg Pevaljka i Pilot gledaju Banjalučku Panoramu.
Kakav bi to bio hepiend!