Novi blog Slobodana Vaskovića prenosimo u cijelosti

Piše: Slobodan Vasković

Brajan Hojt Ji, pomoćnik zamjenika državnog sekretara SAD-a za Evropu i Evroaziju, zasjenio je Privatnu Paradu Milorada Dodika, upriličenu na ulicama Banjaluke.

“Al Džazira” je objavila da je podnio ostavku na navedenu funkciju, ali se i ogradila naglašavajući: “U odgovoru je navedeno kako je Hojt Ji o napuštanju sadašnje dužnosti obavijestio kolege u američkom Ministarstvu vanjskih poslova. Na toj poziciji bio je od 2013. godine”.

Nezavisne su izvijestile drugačije – da nije podnio ostavku.

Al Džazirina vijest mi djeluje preciznija, samim tim i bliža istini – da je obavijestio kolege o napuštanju sadašnje dužnosti, što još uvijek nije ostavka, ali najava odlaska svakako jeste.

Posebno zbog činjenice da je BHJ na pomenutoj funkciji proveo četiri i po godine, a uobičajeni mandat je dvije i po godine.

Ovdašnji politički Plašljivci, poput MIlorada Dodika, koji se BHJ boji kao zvečarke, odmah su požurili da američkog diplomatu proglase za “olupinu”, što je presmiješno. I tragično koliko su bez ikakvih manira i primitivni u nastupu.

BHJ je sve, samo ne olupina; Završio je dva izvanredna posla za SAD – Makedoniju i Crnu Goru i ostvario jako dobar, ali hladan, kontakt sa Aleksandrom Vučićem. Koji ga je itekako pohvalio kao “surovog profesionalca, što zastupa interese svoje zemlje”.

Da razjasnimo još tri detalja, tehničke prirode: 

-pozicija Ambasadora SAD-a je hijerarhijski viša nego pozicija pomoćnika zamjenika državnog sekretara. Ukoliko BHJ postane ambasador, on neće nazadovati, već napredovati.

-Ambasadore SAD-a postavlja Bijela Kuća, dok pomoćnike zamjenika postavlja Stejt Department, tako da je sve oko dolaska BHJ u region još uvijek spekulacija.

-Brajan Hojt Ji nije kreirao američku spoljnu politiku, već je sprovodio. I to odlično i prilično efikasno, ako je vjerovati Vučićevim komplimentima i Dodikovom vulgarnom napadu na američkog diplomatu.

Šta god da bude sa karijerom BHJ – SAD če, preko njegovog naslednika na poziciji pomoćnika zamjenika državnog sekretara, nastaviti sa provođenjem dosadašnje politike. Tu promjene neće biti, ma šta o tome mislili Dodik i njegov “šaptač” Obrad Kesić. I ostali došaptači.

Hajdemo sada na događaj No 2 – Dodikova Privatna Parada

Privatna, jer je na njoj paradirao njegov KK Klub. Mogao bih to okarakterisati kao nečuveno, ali to je bezveze, jer je očekivano da na Privatnoj Paradi paradira i Privatni KK.

Nečuveno je maloljetnu djecu, koja jedva da imaju po tri-četiri godine, podvesti pod Ešalon!

Ešalon Vrapčići – pa to je van svake pameti i zaista jeziva zloupotreba djece.

Nedostajao mi je Ešalon Opozicije u defileu ispred Dodika. A zaslužili su.

Na čelu Ešalona Opozicije trebao se naći Mladen Ivanić. On je polagao na to pravo, jer je tri puta u protekle tri godine digao Dodika sa koljena. Pošto se osjećao Usamljenim.

Dodik je baš nezahvalan što nije uvrstio Ešalon Opozicije u Privatnu paradu, jer su oni njegova poslednja linija odbrane: I što nije Ivanića stavio na čelo Ešalona Opozicije – nije mu trebao baš dati Sablju, mogao je i perorez!

Zato se isticao Igor Radojičić – u kaputu žutom sasvim dobro skrojenom!

Ešaloni policije izgledali su interesantno – ruske šapke gardijska uniforma, zatim američka maskirna odijela i američke puške; Na džipu Šefa parade pisalo je Rubikon – Hoće li ga preći?!

Oko Parade Barikade – Krenem od tranzita, dočekaju me Borna Kola kod Skupštine i upute lijevo; Krenem lijevo, pa pravo, pa bih desno, prema zgradi Vlade RS, ali tamo Mreže; Nastavim pravo, pa okolo, pa ulicom Olimpijskih pobjednika – opet Borna Mola. 

Kidam nalijevo i nekako se dovezoh do kuće

Sve mi je ličilo na pokaznu vježbu Zaštite Režima u slučaju kakvih eventualnih nemira. Šifra “Ljubija”.

Ah da, bio je i Policijski orkestar, a niste mi baš vjerovali; Šteta što ne prikazaše dirigenta. Orkestra, onaj što je dirigovao Paradom, nije izlazio iz kadra.

Govor mu je bio isprazan i ovještao, sličan izjavama Opozicionog ešalona, koji je razbijen po dubinama  kadrova.

Ništa neočekivano. Ni u Dodikovom okruženju gdje su se našli Petar Ivancov i zvaničnici iz Sbije, koji, jasno je, stoje iza njega. 

Vučić je prethodnih mjeseci vagao i vagao i vagao i kako se čini odvagao – Odabrao je OVAKVOG Dodika (sa svim što riječ OVAKAV nosi) umjesto NIKAKVE Opozicije (uz sve što riječ NIKAKVA znači). Koja nije dobila čak ni svoj ešalon. Tipično; Dežavi sindrom.

I za kraj – najviše su me se dojmili Noćni Vukovi; Ne bih volio da ih sretnem ni po noći ni po danu; Šteta što nisu bili na motorima, a da u kadru iznad njih lebdi helikopter iz kojeg Pevaljka i Pilot gledaju Banjalučku Panoramu.

Kakav bi to bio hepiend!