Kad shvatite da vrijeme ne liječi rane ostaje vam pozabaviti se svojom ranjivošću.

Ostaje vam razmislili o svemu što ste prošli i dopustiti svome tijelu da izreagira sve rekacije koje ima.  Ostaje vam shvatiti da je prepuštanje stvari vremenu zapravo samo potiskivanje povreda i udaraca za neka druga vremena i zapravo odgađanje rješavanja pravoga problema, čime zapravo postajete trajni rob stanja kroz koja ste prošli i kroz koja i dalje prolazite.

Kad shvatite da vrijeme ne liječi rane ostaje vam da se sa svim razočarenjima uhvatite u koštac što prije, jer se s vremenom neće promijeniti i nestati. Ostaje vam da razmislite koje vas lekcije život uči, kakvu vam poruku druga osoba poručuje, te da razmislite i donesete odluku što ćete s odnosom u kojoj ste postali nečija žrtva. Ostaje vam da ne potiskujete u podsvijest svoju ranjivost već da se na površini jasno s njome suočite.

Kad shvatite da vrijeme ne liječi rane ostaje vam da kroz sva iskustva koja ste prošli, i kroz sve nepoželjne situacije svijesno sagledate sve aspekte svoga emocionalnog obrasca, preispitate zašto reagirate uvijek na isti način i možete li što promijeniti da bi u konačnici manje patili s povredama s kojima ste se suočili. Ostaje vam da shvatite da svaka bol s vremenom prođe, ali ostaju njene posljedice kao što su ožiljici koji mogu boljeti još jače.

Kad shvatite da vrijeme ne liječi rane ostaje vam očvrsnuti, prestati se žaliti za svaku malenkost na koju se u svakodnevnom životu žalite, obrisati suze sa lica i krenuti dalje. Jedino tako možete započeti novi put, donijeti novu odluku i početi kreirati drugačiju budućnost. Kad shvatite da vrijeme ne liječi shvatit ćete da su sve rane tu možda bile s nekim razlogom i da je na vama sada da učinite ono što su vas naučile, postanete snažnija, odlučnija i jača osoba.

Mario Žuvela