Ljudi kojima sam najviše vjerovao naučili su me da nikome na brzinu ne dajem povjerenje, da uvijek ostavim jedan dovoljan razmak prije nego što donesem konačnu odluku.

Ljudi kojima sam najviše vjerovao naučili su me da nije bitno kakve sam sve dirljive riječi čuo od drugoga, koliko je veliki bio njegov osmijeh, koliko uglačano odijelo, s čime su me sve počastili već je bilo bitno zastati malo i pustiti neka prođe neko vrijeme da se dojmovi smire.

Ljudi kojima sam najviše vjerovao naučili su me da u životu nije teško krenuti od nule ukoliko si prije toga upoznao ljude s takvom vrijednosti, koji su se u početku pravili da su nešto veliko i značajno a kasnije uništili sve u tebi. Ljudi kojima sam najviše vjerovao naučili su me da ne živim život koji pripada nekome drugome već da sam izaberem svoj put ne prateći nekoga kao njegov psić, već da otkrijem za čime čezne moje srce i tome se posvetim.

Ljudi kojima sam najviše vjerovao naučili su me da se sve događa s razlogom. Shvatio sam da sam morao biti povrijeđen da naučim kome više ne vjerovati, gdje postaviti granice i kada jednostavno prekinuti sve veze. Ljudi kojima sam najviše vjerovao naučili su me da kukanje u životu ne pomaže mnogo i da sam sam kriv što nisam dovoljno odvagnuo stvari i razmišljao o svim posljedicama na koje pristajem.

Ljudi kojima sam najviše vjerovao naučili su me da iskustvo nije samo jedno od načina učenja već da je to jedini način kojim učiš stvari od životne važnosti, naučili su me da ne trebam svoj život previše ozbiljno shvaćati, te kada vidim da ne ide više dalje ovako sve prebacim na humor. Ljudi kojima sam najviše vjerovao naučili su me da vrijedim više nego što sam mislio i da se trebam naučiti boriti za sebe, jer to nitko drugi osim mene neće i ne može učiniti. Zato sam danas i zahvalan tim ljudima.

Mario Žuvela