Sredinom osamdesetih godina u Komandi Ratnog zrakoplovstva u Beogradu uspostavljeno je “tijelo” koje se bavilo susretima pilota tadašnje JNA sa NLO.

Ovaj potez je bio iznuđen jer su se avioni JNA veoma često sretali na nebu sa letećim objektima čiju strukturu i brzine koje su postizali nisu znali da objasne, tvrdi tadašnji pilot JNA pukovnik Suad Hamzić za Večernje novosti.

Rođeni Sarajlija, otkrivajući pilotske priče koje ostavljaju bez daha, tvrdi da je lično imao tri bliska susreta sa “letećim tanjirima”.

– Najupečatljiviji mi je ostao onaj od 20. augusta 1970. godine, kada sam u dvosjedu Mig 21 sa pilotom Dušanom Stipićem imao bliski susret sa takvom letjelicom iznad Plaškog. Poslati smo na osnovu uzbune Radarskog centra i vrlo brzo stigli u vizuelni kontakt sa objektom, veoma velikim, koji je isijavao svjetlo. Penjali smo se prema njemu nadzvučnom brzinom, ali nikako nismo mogli da mu ocijenimo visinu. Procjenjivao sam da je negdje na 22.000 metara. U jednom trenutku objekat koji je lebdio i koji smo gledali ubrzao je i nestao. Izgubio se i sa radara – priča Hamzić za “Novosti”.

On dodaje da je nekoliko mjeseci kasnije sličan objekat lebdio iznad aerodroma u Bihaću i pošto ga je sa zemlje ugledala grupa pilota nestao je na isti način. Početkom 1974. u noćnom letu na maršuti od Karlovca do Duge Rese, također poslije radarskog upozorenja sa zemlje, kako ukazuje Hamzić, proletio je pored svjetlećeg NLO.

Suad Hamzić
Suad Hamzić

Hamzić dodaje da piloti ne vole da govore o ovim susretima jer se događalo da “ispadaju ludi”. Hamzić je, inače, svoje iskustvo pretočio u knjigu “Letačke priče” i kaže da je zahvaljujući “Titovoj vojnoj pilotskoj školi” ostvario mnoge ljubavi i ambicije. Letio je svim tipovima aviona kojima je raspolagala JNA do 1990. Bio je vojni ataše u Turskoj, pilot koji je testirao avione u SAD-u… Otišao je 1993. u penziju poručivši kolegama: “Sa vama više ne mogu, a protiv vas neću!”

Brozovu sliku i danas nosi sa sobom, a u domu u Beogradu, kazaljke njegovog kućnog sata stoje na 15.5, a datum je 4. maj 1980. Dan kada je maršal umro. Hamzićeva “sjećanja” nisu samo hronika letenja legendarnog pilota izviđača i komandira. On govori o događajima iz života letačkih jedinica JNA o kojoj su do sada piloti pričali samo među sobom: ne samo o tome kako su osamdesetih na nebu susretali sa NLO objektima, već i kako su se pripremali da brane zemlju 1968. od Rusa, ako se poslije Češke odluče da uđu u Jugoslaviju… Hamzić je jedan od dvojice pilota Mig 21 koji je 20. augusta 1970. poslat da “preplaši” američku Šestu flotu koja se našla blizu Briona dok je Tito bio na odmoru.

Nad Istrom je presreo američki “avaks”, a aprila 1974. nije uspio da obori špijunsku sondu zakačenu za balon nad šumama Bosne. Umakla mu je u oblake. Priča i o najbizarnijem zrakoplovnom incidentu u historiji avijacije na ovim prostorima, u proljeće 1975. godine.

– Pilot Rodoljub Gajić Roćko je u brišućem letu na maršruti Bosanska Krupa – Banja Luka – Srbac – Duga Resa – Rekovac, kod Prijedora imao sudar sa saobraćajnim znakom na lokalnom putu – počinje Hamzić.

– Pošto je očešao znak, pri brzini od 800 kilometara na čas proletio je ispod dalekovoda, a zatim je mirno sletio na bihaćki aerodrom. Roćka je odalo oštećenje na krilu aviona, ali i usmena prijava Saobraćajne policije iz Prijedora. Kažnjen je zabranom letenja od mjesec – prepričava Hamzić ovaj događaj.

Pukovnik u penziji kaže da je poslije arapsko-izraelskog rata (Jomkipurski sukob 1973), koji je završen tako što je izraelska avijacija vještim letenjem potukla arapske saveznike, počela priča o snazi izraelske avijacije. Ubrzo je stigla i “preporuka” Komande u Beogradu da i naši piloti pokušavaju da se “prilagode” jevrejskoj doktrini ratovanja.

U proljeće 1975. komandir eskadrile Franc Ficko je bio službeno odsutan sa bihaćkog aerodroma, a Hamzić je kao njegov zamjenik planirao ovu vježbu. Kaže, naređenje je bilo da se avioni ne spuštaju ispod 100 metara od zemlje, mada je znao da će oni ići niže. Piloti JNA bili su udarna pesnica tadašnje armije. Događaji u svijetu i komšiluku za njih su uvijek bili “uzbuna”.

– Kada su 20. augusta 1968. Rusi ušli u Češku, na aerodromu u Bihaću, nama mladim pilotima, držano je predavanje u kom su nas starješine izvijestile da ćemo se Rusima žestoko suprotstaviti ako krenu i na našu zemlju – prisjeća se sagovornik “Večernjih novosti”.

– Nijedan od nas nije imao iluziju da bi mogao nešto značajnije da uradi u borbi sa njima u zraku budući da smo tek savladavali tajne njihovih aviona Mig 21. Ipak, nijedan od pilota nije se uplašio, baš nimalo. Sjećam se pitanja kolege i odgovora majora Ristića sa tog brifovanja: “Druže majore, a šta će biti kada lansiramo na neprijatelje obe rakete K-13 i ispucamo municiju iz topa?”. Ovaj se nije zbunio: “Zalećite se i birajte najvećeg!” – prepričava Hamzić.

Pilot izviđač Hamzić među veteranima JNA zapamćen je kao prvi koji se zaletio i nadlijetao američku Šestu flotu, praveći “brisanjac” nad njihovim nosačem aviona. Bilo je to 1970. u augustu dok se Tito kupao na Vangi, a piloti sa Pule dobili su uzbunu da se ka njemu kreće ogromna brodska formacija.

– Dobili smo uzbunu kodnog naziva “Vihor” i za manje od tri minuta uzletjeli. Preletjeli smo Vangu i stigao sam samo da bacim pogled ka plaži, valjda se nadajući da ću vidjeti Starog. Ubrzo sam vidio nešto do tada neviđeno. Flotni sastav američke mornarice, četiri fregate i nosač aviona u pratnji podmornice našli su se u našim teritorijalnim vodama. Dobio sam naređenje da izvidim i krenuo sam u brišući let pravo preko nosača ne više od 20 metara – dodaje Hamzić.

Kaže da Amerikanci nisu bili nervozni zbog našeg reagovanja, “jer su nam linije komandovanja sigurno prisluškivali i znali za naša naređenja”.

– Tada su Jugosloveni kod njih bili omiljeni i nas dvojica poručnika “junaka” sigurno ih nismo prestravili. Ispostavilo se kasnije da je nesporazum ispao jer smo mi pod suvereni nautički i zračni prostor podrazumijevali 12 nautičkih milja ili 22 kilometra, a oni šest ili 11. Na stranu to što je svaka italijanska prodavačica ljubavi tada znala da dolazi 10.000 američkih mornara u Lombardiju, a to nije znala naša Obavještajna služba – završava Hamzić.