Ivo Miro Jović, nekad jedan od najviše rangiranih zvaničnika HDZ-a BiH, danas je politički marginaliziran pa se odlučio vratiti nastavničkom poslu. Doktorirao je, predaje pravne nauke na tri privatna fakulteta i usput što volonterski, što za pare, radi kao savjetnik.

Bivši hrvatski član Predsjedništva BiH živi u Kiseljaku. Rođen je 1950. u Trebižatu kod Čapljine, a na Filozofskom fakultetu u Sarajevu je 1974. diplomirao historiju. Postdiplomski studij je, koliko je poznato, samo odslušao na Ekonomskom fakultetu u Rijeci.

Od saradnika UDBA-e do vrha HDZ-a

Jović je nakon provjere kroz Savez komunista BiH i Jugoslavije dobio posao u školama u Ilijašu i potom u Kiseljaku, gdje je jedno vrijeme bio i direktor srednje škole. Brojni su svjedoci koji tvrde da je 1980-ih godina, i to na vlastiti zahtjev, postao i saradnik zloglasne UDBA-e, slušao šta po selima pričaju lokalni Hrvati i eventualni simpatizeri (pro)ustaške “Bugojanske skupine” koja je 1972. pokušala iz srednje Bosne podići ustanak u Jugoslaviji.

Bilo je i onih koji ga pamte po trganju križeva sa lančića koje su mladi katolici najčešće dobijali od kumova za krizmu kojom se krajem osnovne ili početkom srednje škole postaje zreli vjernik. U politiku je ušao odmah početkom 1990-ih i to, naravno, u HDZ BiH.

Njegova ratna prošlost nikad nije propitivana iako su neki, poput predsjednice Udruženja “Žena – žrtva rata” Bakire Hasečić tvrdili da je “Jović određivao ko će biti razmijenjen i na tome stekao ogromno bogatstvo”.

Poslije rata prvo je bio zamjenik ministra obrazovanja Srednjobosanskog kantona od 1997. do 1999. godine. Bilo je to doba kad je HDZ BiH još vodilo “generalsko” krilo na čelu s Antom Jelavićem. S te pozicije je prešao na onu zamjenika ministra obrazovanja FBiH, gdje je bio do vremena samoproglašene “Hrvatske samouprave” koju su 2001. slomili međunarodna zajednica tenkovima SFOR-a i perom šefa OHR-a Wolfganga Petritscha.

Sljedeće godine je ušao u Zastupnički dom Parlamenta BiH i odradio trogodišnji mandat. Potom je 2005. imenovan za člana Predsjedništva BiH iz hrvatskog naroda.

Iste te godine Dragan Čović je izabran za predsjednika HDZ-a BiH nakon čega se, podsjetimo, ta stranka rascijepila, a Božo Ljubić i Martin Raguž, čija struja je na unutarstranačkim izborima osvojila desetak glasova manje, osnivaju HDZ 1990.

Iako je Ivo Miro Jović ostao uz HDZ BiH i Čovića, te godine kreće i njegov politički “pad”. Od 2006. do 2010. Jović je indirektno izabran u Dom naroda Parlamenta BiH koji se neformalno i naziva “domom političkih penzionera”.

Mandati na svim tim političkim funkcijama ostat će zapamćeni po neprekidnom mantranju o potrebi osnivanja kanala na hrvatskom jeziku.

Po isteku delegatskog mandata, nezaposleni Jović uzima jednogodišnji “bijeli hljeb” u iznosu od 4.611 maraka mjesečno. Potom ga je Josip Kvasina, tadašnji predsjedavajući Skupštine Srednjobosanskog kantona, u julu 2012. postavio za savjetnika.

Magistarski i doktorski u dvije godine

Novac od “bijelog hljeba” Josić je uložio u svoje obrazovanje. Godine 2010. ovaj diplomirani profesor historije i nesuđeni magistar ekonomije brani, međutim, magistarski rad na privatnom Univerzitetu Aperion u Banjoj Luci. Na istom univerzitetu godinu kasnije brani i doktorsku disertaciju!

Istovremeno 2010. objavljuje i dva naučna i stručna rada: “Crvena Stijena, stratište Hrvata od 1945-1951” u Zborniku radova hrvatskog žrtvoslovnog društva koji izlazi u Zagrebu, te “Pravo i pravda u srednjovjekovnoj župi Lepenica u vrijeme turske okupacije”, koji objavljuje u mostarskim “Motrištima”.

Na Fakultetu pravnih nauka Sveučilišta Vitez angažman nalazi 2013. godine gdje kao docent predaje kolegij Teorija i historija prava, države i društva. Predaje i na Aperionu na kojem je i doktorirao. Istovremeno, u pauzama između predavanja na tri fakulteta, do 2015. savjetuje i zamjenicu ministra odbrane BiH Marinu Pendeš, inače svoju “zemljakinju” i stranačku kolegicu iz srednje Bosne.

Savjetnik za praznovanje

Tužilaštvo BiH podiglo je optužnicu protiv Pendeš navodeći da je dr. sc. Jović na toj poziciji “zaradio” oko 17.000 maraka, a da se nije ni pojavio na poslu već ju je savjetovao “na daljinu”.

Na suđenju je ovaj doktor pravnih nauka kazao da je “radio sve ono što zamjenica Pendeš nije stizala”, misleći na obilježavanje godišnjica i vjerskih blagdana.

– Na osnovu razložnih i uvjerljivih iskaza navedenih svjedoka, Sud je nespornim prihvatio da je Ivo Miro Jović, kao savjetnik, po ovlaštenju optužene bio prisutan na proslavama godišnjica brigada, raznim prigodnim svečanostima u vezi s boračkim udruženjima, vjerskim praznicima, kao i diplomatskim prijemima širom BiH. Sasvim je jasno da je savjetnik Jović, kao bivši najviši funkcioner izvršne vlasti (član Predsjedništva BiH) bio najpogodnija ličnost da na protokolarnim događajima nastupa ispred Ministarstva odbrane – zaključio je Sud BiH i oslobodio Pendeš, a Jović se vratio nastavničkom poslu na Sveučilištu Vitez gdje je docent.

Zanimljivo, na spomenutom suđenju jedan od ključnih svjedoka bio je i načelnik Kiseljaka Mladen Mišurić Ramljak koji je donio nekoliko fotografija i općinskih zbornika na kojima se, tokom obilježavanja godišnjica poput osnivanja HVO-a u Kiseljaku, vidi i Jović.

– Ivo Miro Jović je uvijek prisustvovao obilježavanju značajnih datuma u ime zamjenice ministra i kao njen izaslanik… Primao je učesnike rata u kancelariji koju je koristio u zgradi općine u maloj dvorani ili vijećnici i nikad nije ušao, a da se meni nije javio – kazao je kiseljački načelnik kojem je Jović, nakon što je obavljao najviše političke funkcije, otišao formalno-pravno u penziju i našao angažman na fakultetu, danas neformalni savjetnik.

Gorljivi domoljub će kao savjetnik Pendeš ostati zapamćen i po prijetnji samoubistvom. Naime, uoči sv. Ilije zaprijetio je da će se “javno spaliti ispred spomenika poginulim hrvatskim braniteljima ako bude održan koncert srbijanske folk-pjevačica Dragana Mirković na blagdan koji Hrvati katolici u tom gradiću slave kao patrona/zaštitnika”.

Koncert je tog 20. jula 2013. održan i bio je veoma posjećen, a Jovića su, izgleda, uspjeli odgovoriti od nauma.